Svi oni koji kockaju i igraju na sreću više ili manje žive u iluziji da će ostvariti dobitak i spremni su na rizik što ih sve više udaljava od stvarnosti i autentičnih sadržaja ljudskog života. Patološko kockanje je bolest koja u više zemalja svijeta pogađa sve veći dio stanovništva. Industrija kocke i igara na sreću se velikom brzinom širi u svojim raznim varijantama, kao što su kazina, bingo, loto, automati za kockanje, lutrija i sl.
U istraživanju među učenicima osnovnih i srednjih skola u općini Lukavac, koje je provedeno putem Centra za socijalni rad potkraj 2010.godine, skoro 50% ispitanika izjavilo je da povremeno ili često igraju igre na sreću (loto,bingo,kladionice itd.) što je podudarnost sa učešćem članova njihovih porodica u tim igrama …
Svi ljudi su potencijalni kockari, ali postoje oni koji su tome skloniji, koji se lakše „upecaju“.Strastvenim kockarima najčešće postaju nezrele, slabe i hirovite osobe kao i one s niskim stepenom tolerancije .Pored toga, značajnu ulogu u tome imaju ambicije ljudi, njihova anksioznost, sklonost riziku i osjećanje dosade.
Po nekim teorijama odavanje kocki je način samokažnjavanja ( kao posljedica rizika od velikog gubitka), te se to čini zbog nerazriješene krivice koju te osobe osjećaju.
Postoje i tvrdnje da je patološko kockanje rezultat pozitivnih podsticaja koji učvršćuju ovisničko ponašanje. Ovaj pristup je karakterističan u okviru funkcioniranja kockarskih automata.
Kao i kod drugih ovisnosti, želja za kockanjem je ogormna, neodoljiva.I ovdje se javlja tzv.apstinenciona kriza ( uznemirenost), pa osobe žude za nastavkom kockanja, a kad se izgubi kontrola nad kockom, javlja se apatija, gubitak motivacije, tuga, gubitak samopoštovanja i osjećaj krivice.
Rijetko koji kockar ima toliko sredstava da to može činiti u nedogled. Kada nestane novca, ovisnost ih vodi rizičnim postupcima, nemoralnim metodama ( zaduživanje, prevare, laži, krađe).Tako se remeti odnosi normalnog života i kockar sve više zapada u lične, porodične , društvene, ekonomske i druge probleme. Osjećaj gubitka kontrole ili bankrot vodi ka uznemirenosti, depresiji, pa čak ubistvu ili samoubistvu.
Kao i svim drugim ovisnicima, kockarima je potrebna pomoć, jer snaga njihove volje da to više ne čine nije dovoljna, mada ona u prevladavanju ove ovisnosti ima značajnu ulogu.
Liječenje se provodi grupnom psihijatrijom i razgovorima na redovnim sastancima, upravo onako kako se to čini i kod liječenja alkoholičara.U tom okviru treba shvatiti da se to ne može nikada u potpunosti izliječiti, ali se ta bolest može obuzdavati. Značajnu ulogu u liječenju ima obuka u cilju stvaranja mentalne odbrane od ovoga poroka.
Pored navedenih postupaka u liječenju, ima i postupak iskušenja osoba na licu mjesta ( poslije obuke) u namjeri da se apstinenti odupiru snagom svoje volje. U procesu liječenja pacijente treba hospitalizirati i izolirati iz okruženja koje ih stimulira na kockanje.
U prevenciji od poroka zvanog kocka i igre na sreću od posebnog je značaja da se apstinenti upute na prave vrijednosti koje oplemenjuju čovjeka u porodici, društvu i njihovom porodicnom miljeu (uključivanje u rad kulturno-umjetnickih i sportskih drustava, rekreaciju, rad nevladinih organizacija itd.).
(SodaLIVE.ba)
