U ovom radu ću nastojati da predstavim moguće načine rješavanja problema sistemske neusklađenosti ponude i potražnje radne snage i predviđanja budućih potreba za kvalifikacijama i vještinama, kao i prijedloge mjera koje bi trebalo preduzeti kako bi obrazovni sistem brže odgovorio na potrebe poslodavaca i stvaranja kvalitetnog kadra koji može da odgovori na zahtjeve tržišta rada u BiH i EU.
Znanje i kompetencije-osnovni preduslov za stvaranje društva znanja
U današnjem dinamičnom i konkurentnom okruženju kompetencije i znanje se smatraju osnovnim preduslovom za ispunjenje ličnih ambicija svakog pojedinca, za aktivno učestvovanje u različitim društvenim procesima, te za mogućnost zapošljavanja u društvu znanja.
„Granice između rada i obrazovanja se sve više brišu – cjeloživotno učenje je postalo nužnost. Povećava se značaj „mekih kompetencija“ kao što je sposobnost komunikacije, rješavanja problema, timski rad, samostalno učenje, odgovornost. Konkretne stručne kompetencije brzo zastarijevaju, povećava se značaj generičkih koje omogućavaju kontinuirano samostalno usavršavanje pojedinca.”[1]
Prije svakog ozbiljnijeg ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje postojećih i budućih generacija u BiH, trebalo bi se uzeti u obzir naše novo tehnološko okruženje, moderne informaciono-komunikacijske tehnologije, te najnoviji načini sticanja znanja. A organ uprave nadležan za obrazovanje na nivou BiH mora sistemski sarađivati sa drugim mjerodavnim i zainteresiranim subjektima (školama, sveučilištima, nastavnicima, profesorima, učenicima i studentima, socijalnim partnerima itd.) u razvijanju vizije, strategije, te ostvarivog akcionog plana reforme obrazovnog sistema. Dakle, condicio sine qua non je stalna i institucionalna veza između obrazovnog sistema, akademske zajednice, poslovne zajednice i institucija koje se bave praćenjem trendova na tržištu rada, te drugih institucija izvršne vlasti koje je potrebno uključiti.
„Poboljšanje i usklađivanje kvaliteta i kvantiteta procesa obrazovanja neće imati efekta ukoliko se u obzir ne uzme i politika stvaranja novih radnih mjesta. Za kadrove koji se „proizvedu“ u obrazovnom procesu potreban je dovoljan broj, ali i radna mjesta koja su adekvatna njihovim znanjima i vještinama stečenim u procesu obrazovanja. Zbog toga je ovaj fenomen potrebno posmatrati u sklopu analize cjelokupne ekonomije. Prilikom planiranja politika procesa obrazovanja potrebno je uzeti u obzir trendove tržišta rada, ali i fiskalnu i opštu makroekonomsku sliku zemlje, te mogućnosti i izglede za strana ulaganja u sektore ekonomije.“[2]
Omogućiti brzu transformaciju i prilagođavanje pojedinca u odnosu promjenljive zahtjeve i potrebe tržišta
Već u osnovnom obrazovanju učenicima su danas nužno potrebni oni načini podučavanja koji potiču odgovornost i samostalnost, te učenike nagrađuju za njihove inicijative, poduzetnost, kreativnost i timski rad. Umjesto nastavnih planova i programa vezanih uz pojedine predmete i načine podučavanja, a u kojima je težište stavljeno na važnost suhoparnog pamćenja činjenica, potrebna je usmjerenost na drugačiji način analiziranja i rješavanja problema, dopuštanje učenja iz pogrešaka, te upotreba činjenica i ideja u stvarnom okruženju i uslovima. Fokus treba biti na sticanju visokorazvijenih tehničkih, tehnoloških i društvenih znanja, stručnosti i sposobnosti potrebnih u današnjem dinamičnom i konkurentnom okruženju.
U srednjem obrazovanju je potrebno omogućiti kontinuirano sticanje kompetencija važnih za daljnji profesionalni razvoj pojedinca, ali i za porast znanja i inovativnosti društva. Nužno je smanjiti broj obaveznih i povećati broj izbornih predmeta, te nastojati ublažiti specijalizirano osposobljavanje samo za jedno zanimanje i učiniti ga fleksibilnijim. To bi sigurno omogućilo brzu transformaciju i prilagođavanje pojedinca u odnosu promjenljive zahtjeve i potrebe tržišta.
Trebalo bi preoblikovati nastavne planove i programe, te ih više približiti stvarnim potrebama privrede, a nužno je poboljšati dijalog i saradnju obrazovnih institucija i privatnog sektora. Obrazovanje i usavršavanje bi trebali više pružati opšta znanja i sposobnosti koje se traže na tržištu rada.
„Školski plan i program je potrebno revidirati u skladu sa znanjima i vještinama koje su tražene na tržištu rada. Neophodno je uvažiti zahtjeve poslodavaca i adaptirati ishod obrazovnog procesa zahtjevima poslodavaca (koji se tiču i potrebnih profila, znanja i vještina). U praksi će ovo značiti da će osim adaptacije postojećih programa, ponovnog uvođenja i modernizacije radne prakse i sl., biti potrebno uvesti i potpuno nove sadržaje u nastavni plan i program, kao što su npr. komunikacione i prezentacijske vještine i sl. (tzv. soft skills), u skladu sa zahtjevima poslodavaca koja su već definisana u istraživanjima koje provode zavodi za zapošljavanje.“[3]
Kada je riječ o visokom obrazovanju temelji edukacije bi trebali biti programi i zanimanja koja kreiraju specifična, kako teorijska, tako i praktična, znanja i vještine, a za čijom primjenom postoji potražnja na tržištu rada.
„Nužno je sustavno pratiti postotak zapošljavanja pojedinih visokoobrazovnih profila i u skladu s time projicirati buduću upisnu politiku u sustavu visokog obrazovanja i informirati širu javnost. Samo na taj način moguće je primjereno postići usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada visokoobrazovanih profila te utjecati na smanjivanje udjela strukturne nezaposlenosti.“[4]
U cilju efikasnijeg povezivanja visokog obrazovanja sa tržištem rada nužno je da u odborima na univerzitetima budu zastupljene i osobe koje su završile fakultete iz određenih oblasti i već određeno vrijeme rade u privredi. Upravo te osobe bi mogle ukazati na nepravilnosti koje se u obrazovnim institucijama uče, a tržište rada ih ne zahtjeva.
Nužne promjene iz sistema vođenog ponudom u sistem vođen potražnjom
Integracija BiH u EU-u postavlja pred našu zemlju zahtjeve izgradnje obrazovnog sistema koji bi omogućio visokostručnu radnu snagu i kompetitivnost kako bi se na zajedničkom tržištu rada direktno mogla takmičiti sa zaposlenima drugih zemalja članica EU-a. Stoga BiH treba što prije i dosljednije slijediti primjere i primjeniti „najbolje prakse“ iz razvijenijih zemalja EU, a u kojima se pokazalo da je obrazovni sistem najvažniji kanal za pružanje pomoći mladima u lakšem snalaženju u životu, te da se problem nezaposlenosti mladih lakše tretira prevencijom kroz obrazovni sistem, nego izravnim intervencijama na tržištu radne snage.
Generalno, obrazovni sistem u BiH bi se iz sistema koji je vođen ponudom trebao promijeniti u sistem koji bi bio vođen potražnjom. Sistem bi dakle trebao pružati različite mogućnosti obrazovanja tako da učesnici svih dobnih skupina mogu birati, s tim što se njihova odgovornost povećava s godinama koje navršavaju.
Kako bi svoju upisnu politiku uskladio sa zahtjevima tržišta rada, te smanjio sistemsku neusklađenost ponude i potražnje, obrazovni sistem u BiH bi svoju ponudu trebao kreirati na osnovu informacija i analiza sadašnjih i predviđanja budućih trendova. Tome trebaju prethoditi jasni analitički rezultati potvrđeni kroz određeni period kao naprimjer postojeća nezaposlenost, predviđanje zapošljavanja po obrazovnim profilima, predviđanje smanjenja ili povećenja radne snage po obrazovnim profilima, identifikovani nedostatci u obrazovanju i predviđanja potrebnih znanja i vještina itd.
Potrebno je razviti model praćenja rezultata na tržištu rada za učenike koji su završili pojedine programe, te kapacitete za analizu i predviđanje potreba tržišta rada za znanjima, vještinama i kompetencijama na svim nivoima. Tako bi se dobila pouzdanija i reprezentativnija informacija na kojoj bi se gradila buduća upisna politika.
„Uz profesionalnu orijentaciju koja se provodi, učenike je neophodno informisati o tome kakvo je stanje na tržištu rada, kakva su očekivana kretanja (na osnovu poznatih informacija), koji su traženi profili na tržištu rada i kakve su posljedice njihovih odluka. Najbolji način da se provede ova mjera je višekratno savjetovanje, te se preporučuje da se ovom pitanju posveti velika pažnja, i da se po mogućnosti uključe i druge osobe koje mogu uticati na odluku (roditelji i sl.). Ovom pitanju je potrebno posvetiti pažnju, jer eventualne greške u ovoj odluci imaju široku implikaciju i na pojedinačnog donosioca odluke, ali i na opšte stanje u društvu (rast nezaposlenosti, rasipanje resursa na nepotrebno obrazovanje i drugi vezani društveni problemi).“[5]
Fokusirati se na stvaranje novih mogućnosti za zapošljavanje, umjesto na očuvanje već postojećih radnih mjesta
Nažalost, u BiH je na tržištu rada i regulaciji radnih odnosa najveća pažnja usmjerena na očuvanju već postojećih radnih mjesta, umjesto na stvaranju novih mogućnosti za zapošljavanje. Ovo je svakako potrebno mijenjati, a jedan od načina je primjena aktivnih politika zapošljavanja. Razvoj, dizajn i implementacija ovih politika trebali bi biti zasnovani na redovnom istraživanju o nezaposlenosti mladih, a koje će razmotriti trendove i zahtjeve na tržištu rada.
„Stoga reforme na tržištu rada trebaju prije svega težiti većoj fleksibilnosti tržišta rada, većoj mobilnosti radne snage, ali i smanjivanju troškova rada za poslodavce. Nadalje, nužna je reforma sustava obrazovanja koja prije svega treba težiti porastu usklađenosti postojeće ponude rada i potreba na tržištu rada.“[6]
Potrebno je raditi na stvaranju kvalitetne poduzetničke klime u BiH koja je uslovljena kvalitetom vladinih politika i programa, infrastrukture, dostupnosti finansija, dinamike i otvorenosti tržišta te obrazovanja, kulturnih i društvenih normi.
Upravo se poduzetništvo treba učiniti održivom opcijom posebno za mlade nezaposlene osobe, a investiranjem u poduzetnički kapacitet mladih trebalo bi osigurati pristup vještinama i resursima za osnivanje vlastitih biznisa. U obrazovnom sistemu poduzetništvo se treba promovirati kroz nastavni plan, a pored teorijskog znanja nužno bi bilo osigurati više mogućnosti za praktično vježbanje kroz simulacije bliske stvarnosti. Potrebno je pružiti mogućnost mladim ljudima da uče direktno na iskustvima uspješnih poduzetnika. Sistem za podršku mladih trebao bi izgraditi kapacitete za prepoznavanje potencijalnih poduzetnika među mladima i fokusirati daljnju pomoć i podršku na ovu rijetku i malu grupu mladih ljudi.
Svjedoci smo da i mediji jako malo pažnje posvećuju poduzetništvu, dok se uglavnom bave dnevno političkim aktuelnostima. Potrebno je jačanje svijesti medija o njihovoj bitnoj ulozi u promociji uspješnih poduzetničkih praksi kako bi se doprinjelo ohrabrivanju potencijalnih poduzetnika na preuzimanje rizika i pokretanje biznisa.
Potrebno je još više stimulisati uspješne poduzetnike na aktivnu saradnju sa institucijama obrazovnog sistema, s ciljem promovisanja određenih stručnih zanimanja, njihovog stipendiranja, kao i organiziranja praktične nastave vezano za iste. Stipendije, poticaji i subvencije bi trebali biti fokusirani na ona profesionalna usmjerenja koja nedostaju na tržištu rada, a za određena usmjerenja kojih ima previše potrebno je uvesti destimulativne mjere. Poduzetnici bi mladima mogli pružiti visoko kvalitetne informacije o tržištu rada, poslovnim mogućnostima i najbolja savjetovanja vezana za odabir karijere. Također, mogli bi poboljšati vještine za traženje posla kroz treninge, savjetovanja i usmjeravanja.
Primjeri dobrih praksi
– U cilju jačanja institucionalne saradnje između Univerziteta u Novom Sadu i tržišta rada, razmjene, analize i distrubucije podataka o visokom obrazovanju i zapošljavanju mladih, kao i realizacije drugih zajedničkih aktivnosti, Univerzitet u Novom Sadu i Nacionalna služba za zapošljavanje potpisali su u decembru 2012. godine Memorandum o saradnji. Ovim povodom, direktor Pokrajinske službe za zapošljavanje predstavio je najznačajnije podatke o kretanju broja nezaposlenih visokoobrazovanih lica u periodu od 2009. do 2012. godine. Memorandum formalizuje dosadašnju saradnju navedenih institucija i kreira adekvatan okvir za buduće zajedničko djelovanje, sa željom da se uspostave poslovni i partnerski odnosi, koji će u perspektivi biti održavani uz uvažavanje društvenog značaja razvoja saradnje u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i tržišta rada.
Sljedeći zajednički interes unaprijeđenja obrazovanja, zapošljavanja i tržišta rada, potpisnici Memoranduma, između ostalog, radit će na ostvarenju zajedničkih ciljeva, kao što su davanje punog doprinosa jačoj i frekventnijoj institucionalnoj saradnji svih zainteresovanih u javnom i privatnom sektoru od uticaja na tržište rada i visoko obrazovanje, razmjena, analiza i distribucija dostupnih podataka o kretanju mladih na Univerzitetu i na evidenciji Nacionalne službe i unaprijeđenje položaja mladih sa ciljem lakšeg i bržeg zapošljavanja nakon završetka visokih studija.
Najavljeno je oganizovanje stručnog skupa o obrazovanju, zapošljavanju i tržištu rada, uz učešće svih društvenih aktera zainteresovanih za unaprijeđenje ovih oblasti, realizacija istraživanja odnosa obrazovnog sistema i zapošljavanja, sa ciljem međusobnog usklađivanja i bolje prohodnosti visokoobrazovanih na tržištu rada, kao i organizovanje serije tribina namijenjenih učenicima završnih razreda srednjih škola, sa ciljem da se đaci upoznaju sa mogućnostima nastavka školovanja i situacijom na tržištu rada kao bitnom odrednicom profesionalne karijere.[7]
– Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) u Hrvatskoj u sklopu Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), komponente IV – Razvoj ljudskih potencijala, provodi okvirni projekt „Istraživanje potreba tržišta rada“ kojem je cilj pružati podršku Agenciji u razvoju i planiranju metoda za istraživanje potreba tržišta rada potrebnih za usklađivanje ponude strukovnog obrazovanja s potražnjom na tržištu rada.
U sklopu projekta provodi se i testno on-line istraživanje čiji je cilj prikupiti informacije direktno od poslodavaca o nekim od najčešćih zanimanja i kompetencija u 13 obrazovnih sektora, o budućim potrebama i planovima u pogledu potreba za različitim tipovima radne snage, te planiranje ponude strukovnog obrazovanja. Pozivi za pristupanje anketi poslani su poslodavcima u čitavoj Hrvatskoj.
Projekt ima 3 komponente, a prva je analiza i unaprjeđenje postojećih alata za istraživanje tržišta rada čiji je cilj usko surađivati s ASOO-om pri izradi najprimjerenije metodologije i modela za istraživanje tržišta rada koji su potrebni za usklađivanje ponude strukovnih škola s potrebama tržišta rada.
U drugoj komponenti će se raditi na izgradnji kapaciteta zaposlenika ASOO-a za istraživanje tržišta rada, te na korištenju rezultata za unaprjeđenje obrazovne ponude, a cilj je utvrditi potrebe za osposobljavanjem, osmisliti plan osposobljavanja i započeti osposobljavanje zaposlenika ASOO-a kako bi se upoznali s metodologijom/modelom za istraživanje tržišta rada, te sa strategijom za uključivanje relevantnih učesnika u proces istraživanja tržišta rada.
Osmišljavanje internetske platforme za istraživanje tržišta rada i planiranje ponude strukovnog obrazovanja je treće komponenta čiji je cilj osmisliti smjernice i internetsku platformu za elektroničke ankete/upitnike za istraživanje tržišta rada.[8]
– Koja su to znanja i obrazovni profili koji su potrebni tržištu rada? Koje vještine i znanja poslodavci smatraju poželjnim vještinama? U kojoj mjeri su poslodavci upoznati sa reformom visokog obrazovanja u Srbiji i šta im od informacija nedostaje?
Odgovori na gore navedena pitanja su zadatak projekta koji se sprovodi u okviru nacionalnog Tempus programa CareerS – “Razvoj karijernog vođenja u cilju unaprijeđenja visokog obrazovanja u Srbiji”. U sklopu ovog projekta osmišljeno je istraživanje namijenjeno poslodavcima i pokušat će da doprinese upoznavanje potreba poslodavaca radi usaglašavanja i povezivanja visokog obrazovanja sa tržištem rada u Srbiji. Popunjavanjem upitnika poslodavci će pomoći univerzitetima da u skladu sa dobijenim odgovorima uobliče funkcionalni i sadržajni program saradnje sa privredom.
U okviru ovog projekta bit će organizovan niz susreta sa akademskom zajednicom, nastavnim kadrom i studentima na univerzitetima u Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu gde će se rezultati ovog istraživanja, a samim tim i potrebe poslodavaca prezentovati i približiti univerzitetima.
Projekat je rezultat zajedničkog rada timova Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Ministarstva omladine i sporta, Univerziteta u Beogradu, Univerziteta u Novom Sadu, Univerziteta u Nišu, Univerziteta u Kragujevcu, Univerziteta Singidunum, Univerziteta u Padovi, Studentske konferencije univerziteta Srbije, Javnog preduzeća Elektromreža Srbije i Infostuda.
