Oproštaj od Zijada Nuhića – Titovog partizana i antifašiste (1927-2020)

Piše: Mihad Sakić

Titovi partizani postali su simbol borbe za pravdu i slobodu još tokom prvih mjeseci rata protiv nemani fašizma koja je u porobljavanje svijeta krenula 01.septembra 1939.godine. Vijesti o početku Drugog svjetskog rata mladi Zijad Nuhić čuo je preko radio aparata koji se nalazio u Gajretovoj čitaonici u Lukavcu. Tada je imao svega 12 godina.

Od tih dana pa sve do 21. februara 2020. godine naš drug Zijo bio je iskreni borac protiv fašizma. Sa potpunim pravom na ovom mjestu želim kazati da je Zijad Nuhić gotovo 80 godina pripadao antifašističkom pokretu Lukavca.

Poštovani druže Zijade u ovom teškom trenutku najprije hoću da uputim najiskrenije riječi saučešća članovima tvoje porodice supruzi Fatimi, kćerkama Albini, Nermini i sinu Nihadu te članovima njihovih porodica, rođacima, komšijama i brojnim prijateljima.

Danas se obraćam u ime Udruženja antifašista i boraca NOR-a 1941.-1945.godine. Zijad Nuhić bio je jedan od osnivača ovog udruženja čija je temeljna zadaća očuvanje ideje antifašizma Titovih partizana. Vijest o njegovom odlasku sa ovoga svijeta saopštio mi je njegoj sin Nihad. Nakon ove žalosne vijesti započeo sam prebirati sjećanja iz razgovora sa našim Zijom. Znam da je u partizane otišao kao dječak sa 16 godina, u ljeto 1943.godine. Sjećam se njegovih emotivnih kazivanja o borbama  partizana sa neprijateljima na Romaniji, Zapadnoj Srbiji, Bosanskoj Krajini, Sremskom frontu  sve do konačnog oslobođenja 09.maja 1945.godine. Uvijek je djelovao smireno i skromno, nikada nije isticao svoj doprinos u partizanskim pobjedama. Njegovi saborci su ga uvijek cijenili, do posljednjeg dana njegove borbe za antifašizam, kako u ratu, tako i u miru. U vremenu od 1946. do 1948. godine  kao perspektivan i sposoban vojni kadar  bio je poslan da se još više usavrši u Sovjetskom Savezu. Veoma uspješno je završio oficirsku školu u gradu Kijevu. Vratio se u domovinu  prije čuvene Rezolucije Inforbiroa. Ostao je vjeran drugu Titu i njegovom pogledu na uređenje naše bivše domovine Socijalističke  Jugoslavije.

Bio je oficir koji je mogao birati mjesto službovanja u cijeloj Jugoslaviji ali je odlučio ostati u svom rodnom Lukavcu. Svoj radni vijek u najvećem periodu njegovog trajanja proveo je u Fabrici sode Lukavac.  Radio je uvijek odgovorne poslove, uvijek je pomagao drugim ljudima naročito u vrijeme dok je službovao na radnom mjestu socijalnog radnika.

Davao je veliki doprinos i kao društveno–politički radnik. Bio je aktivni sudionik u organizaciji dočeka Josipa Broza Tita u Lukavac, novembra 1966.godine. Biran je za delegata u različite organe socijalističke vlasti. Svoje zadatke je obavljao časno i uspješno. Porodica je za njega uvijek predstavljala osnov svih njegovih ljudskih uspjeha. To se naročito vidjelo kada je postao penzioner. Ostao je veliki domaćin uvijek spreman na dogovor uz svoj iskreni osmijeh i pruženu ruku prijateljstva.

Za svoj pregalački rad nagrađivan je važnim priznanjma od kojih je posebno cijenio Septembarsku spomen Plaketu Opštine Lukavac i Orden Bratstva i Jedinstva kojim ga je odlikovao drug Tito. Dobar doprinos dao je i na objavljivanju knjige „Lukavac u radničkom pokretu NOR-u i revoluciji“ ,kao i na pripremi knjige o spomenicima borcima NOR-a i borcima odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995 godina „Biljezi slobode“ čije objavljivanje je planirano tokom 2020-te godine.

Brojnim antifašistima Lukavca ostat će u pamćenju scene otkrivanja Titove biste u parku ispred Doma kulture, taj svečani čin obavili su drugovi Zijad Nuhić i Nijaz Skenderagić.

Po njegovim savjetima obnovljena je i partizanska Spomen kosturnica u Lukavcu 2012.godine. Sve dok ga je zdravlje služilo bio je aktivan u svim aktivnostima  UABNOR-a Lukavac. Uvijek je hodio Titovim stazama revolucije. Zajedno smo posjećivali: Tjentište, Kadinjaču, Jablanicu, Vukosavce, Igman, Kumrovec, Kuću cveća u Beogradu, Titovu pećinu u Plahovićima kod Kladnja i mnoga druga mjesta kojima je hodio drug Tito sa njim i drugim partizanima.

Zijad Nuhić ili Zijo partizan kako sam ga ja često oslovljavao bio je čestit čovjek, bio je uzor mnogim generacijama antifašista u Lukavcu i širom Bosne i Hercegovine, Zijo je izgradio veliku antifašističku stazu kojom trebaju ići sadašnje i buduće generacije mlađih Lukavčana.

Njegov omiljeni pozdrav bio je „Smrt fašizmu, sloboda narodu“. Nadamo se da će ovaj pozdrav znati cijeniti buduće generacije  bosanskohercegovčkih patriota i antifašista.

Na ovom posljednjem susretu sa drugom Zijom, u ime antifašista i njegovih drugova, članova UABNOR-a Lukavac, veliko mu hvala za njegova dobra djela. Neka mu je lahka zemlja lukavačka. Neka ti je slava, rahmet i vječiti mir, druže partizanu.