Pripremio za SodaLIVE.ba: Mihad Sakić
U svojim sjećanjima na prošlost Lukavca profesor Halid reče: “Fabrika Sode je “rodila” Lukavac i kao prava brižna majka preko osamdeset godina vodila je računa da joj “dijete” bude lijepo i uredno, da mu ništa ne nedostaje i da drugima bude uzor.
To je postizano u velikoj mjeri. Svi oni koji su rođeni u Lukavcu ili u njemu i proveli veliki dio svojih života, poprimili su prave gradske manire u ponašanju. U ophođenju prema drugima i drugačijima, vremenom su stekli duh tolerancije prema drugima i drugačijima sa kojima su dijelili ovaj prostor u poslu. Većina stanovnika je radila u Fabrici sode. Naučili su se kulturi rada, reda i discipline, koju su u početku rada Fabrike donijeli stručni ljudi svih profila, pridošli iz različitih krajeva Austrougarske monarhije u naš kraj. U Lukavac se nekada dolazilo iz obližnjih mjesta, da se vidi kako izgleda jedan mali grad, čiji je izgled bio na nivou gradića iz Srednje Evrope. Stanovnici Lukavca su imali evropske manire. Moj otac Nazif, rođen je 1912.godine u Crvenom Brdu od oca Omera i majke Fatime. Svršenik je Trgovačke akademije u Sarajevu sa naučena dva svjetska jezika, njemačkim i francuskim, uz odlično poznavanje stenografije i daktilografije. Član Gajreta u Sarajevu i službenik Fabrike sode Lukavac, od 1934.-1974. godine. Čitav svoj radni vijek proveo je u Fabrici sode Lukavac. Moja majka Hanifa zvana Ifeta, rođena je 1914. god. u Turskom Lukavcu u porodici Nuhić Mehe i njegove žene Naze. Očeva mati Fatima, rođena je u Crvenom Brdu, 1883.godine. Nazifova djeca, sinovi, Mirza, Halid, Ekrem i kćerke Sadika i Melika rođeni su u periodu između 1936.-1945. godine.
Na Bare smo se doselili 1943.god., u Činovnički kvart, danas Milerova ulica
Profesor Halid nastavlja da traga po sjećanjima, u Činovničkom kvartu, ulicom prema Vili, živjeli su ing. Fajer, Ana Kovačević, Vlado Hofbauer, Blažan Vasiljević, Miloš Mandalinić, Radovan Zotović, Nemanja Stanković, Mihalji Josip, Pejić Ladislav, Maršalek Leopold,Tufekčić Osman, Hazim Avdibegović, Karlo Krsek, Stjepan Matišević,(blagajnik u FSL), Sead Salihbegović, Vojo Vasiljević, Eleckoj (porijeklom Rus,) porodice Jurić Pepe, Milić Branka, Stipo Tajić, te inžinjeri; Milošević, Misirlić, Mosis, Kren, Krstić, Kondić sa suprugom Sofijom apotekarkom, Dimitrijević sa suprugom Jelenom, Hadžović, Omer Hasanagić (direktor FSL), Dušan Josipović, te doktori; Georgi Lazarov, Nikola Stanojlović, Hašim Nuhić, Pračić. U drugoj kući istog kvarta bio je smješten Dom za ratnu siročad sa upravnicom Milicom Hasanagić. U Vili prije Drugog svjetskog rata je stanovao direktor Fritz Miller s porodicom. Poslije Drugog svjetskog rata, tu su boravili predstavnici firme “Hempro” iz Beograda kada su dolazili službeno u Lukavac. Poslije je u Vili formiran klub i služba investicija Fabrike sode, a na spratu Vile, do izgradnje hotela “Central”, i nekoliko soba za goste Fabrike sode Lukavac.
Da,FSLje majka Lukavca koji je bio grad.Otac mu bijahu LJUDI:Generacije onih Lukačana koji mu davaše dušu i damar..Ono što smo i mi,purački čaršijani, osječali,cijenili i baštinili..Prije i sada.Pogledajte staru fotografiju jedne legendarne lukavačke porodice..I porodica i porodica generacija lukavačkih predaka koji su živjeli životimadostojnog za legendu,pamćenje i nauk..Sjećanja mog i NAŠEG dragog profesora Halid Suljkanovića su i dio mene i generacija nagdašnjih školaraca koji pamte TA VREMENA.Zato su ovi memoari drgocijenost koju treba afirmirati.. Sjećajmo se i pišimo,LJUDI! Jezik i pisanje su božije davanje koje nam dade.Baš ko Halidu i Mihadu.Podarimo sječanja generacijama i Lukavcu..Budućnosti radi…
Dobri naš, fini, plemeniti profa! Bio je voljen i poštovan generacijama! Bio je jedan od rijetkih profesora kojih se nismo bojali, nego smo se stidjeli ako nismo naučili! Zauvijek uzor!❤️