Ludilo politike ili politika ludila

Za SodaLIVE.ba: Esma Omerdić, dipl.psiholog

Lijepljenje i cijepanje plakata, rat plakata, dogovaranje i ogovaranje, govor mržnje i primitivizam. Podjela rahatlokuma, paketa i novčanih iznosa od strane pojedinih političkih subjekata, usmjeravanje i vođenje glasača do izbornog mjesta. Slikanje glasačkih listića, nagovaranje i dogovaranje članova biračkog odbora, prepravljanje glasačkih listova.. Pljuvanje i podcjenjivanje svega drugog i drugačijeg bez ikakvog osnova, razloga ili povoda, a samo zato što ne dolazi iz tvoje stranke ili od kandidata sa tvoje liste. Ljubomora i zavist. Ko će proći u Općinsko vijeće, a ko ne, čak i unutar vlastite stranke. Sve ovo u cilju: samo da ja pobijedim, da moje ime bude zaokruženo, po svaku cijenu. Debate kandidata, optuživanje za sve i svašta, gužvanje papira, motanje kablova, sa poentom da u cijeloj toj igri jedino istina nije važna. Vlast i opozicija, grad i mjesne zajednice, predizborna kampanja, postizborne kombinacije i koalicije…

Sve ovo je slika i prilika proteklih lokalnih izbora u našoj zajednici. Čast izuzecima…

Sve je dozvoljeno i sve je ispravno, samo da pobjeda pripadne nama. Začarani krug iz kojeg izlaza nema? Da li smo svjesni riječi koje smo upućivali jedni drugima? Da li smo svjesni posljedica izrečenog i učinjenog? Znamo li do čega smo sami sebe doveli ili zbog zabluda ne možemo ni sami izaći iz tog začaranog kruga.

Političke podjele postoje od kada je svijeta i vijeka. Politika je uvijek bila put dominacije i razrješavanja problema unutar društva. U teškim periodima i kriznim situacijama čovjek je obično empatičan, iskazuje solidarnost i podršku drugom i drugačijem. Najbolji primjer toga su situacije iz proteklog rata, kada su ljudi dijelili posljednji zalogaj hljeba. Ovaj put, čak ni kriza izazvana pandemijom korona virusa nije uticala na solidarnost i razumijevanje. Podjele u društvu iz dana u dan su sve veće, a vrijednosne osnove pojedinaca i grupe se prilagođavaju uskim interesnim sferama stranke ili njenog vođe.

Upravo okončani izbori su najbolji pokazatelj podijela unutar društva, rastućih tenzija i neprijateljstva. Ponekad nismo svjesni jačine izgovorene riječi. Ne kaže se uzalud da je čovjek gospodar neizgovorene riječi. Svaka izgovorena riječ ima veliki uticaj na nas, posebno na one kojima je direktno upućena ili ih se tiče. Riječima utičemo na misli, mislima dalje utičemo na svoje tijelo, a tijelo će reagovati i pokazati u kakvom smo trenutno stanju. Zatvoren je to krug, vrlo zanimljiv i moćan. Ako je naš fokus upravo na ono negativno, odnosno sve vidimo kao loše, tražit ćemo dokaz za te negativne misli u određenim situacijama, te samim tim stvaramo začarani krug. A mi smo upravo u njemu! Kada smo nesvjesni tada smo i podijeljeni, jer u jednom trenutku reagujemo i razmišljamo svjesno, a u drugom trenutku nesvjesno i na potpuno drugačiji način. Primjerice, pričamo o moralu a i sami smo nemoralni. Podijeljenost društva je izraz podijeljenosti pojedinca koji toga nije svjestan. Moral političara nije odraz samo njih, već i psihologije svakog građana s pravom glasa. Da se razumijemo, svi smo mi i moralna i nemoralna bića, zavisno od trenutka i interesa.

Da li je ovo što se dešavalo u izbornoj kampanji moralo biti na tako jadnom nivou? Koje je rješenje? Možda za početak da svako od nas preuzme dio odgovornosti, da se informiše i edukuje, upozna samog sebe i nosi teret svoje moralne podijeljenosti.

Naravno, nisu svi u mogućnosti  preuzeti takvu odgovornost, ali lično vjerujem da ako bar dio građana to uspije, onda uticaj i život tih ljudi može djelovati na živote ostalih. Psihološki gledano, kada prepoznamo u nama samima našu nemoralnost, možemo je lako prepoznati i u drugima. Možda je sve ovo o čemu pišem i lako i teško shvatiti.

Izbori su prošli. Oni koji su glasali vjerovatno su birali u skladu sa svojim moralnim standardima i interesima, a oni koji nisu izašli na glasanje očito i ne žele da učestvuju u ovoj priči.

 “…A moglo je bolje…”