Droge u ljudskom organizmu stvaraju fizičku i psihološku ovisnost koje se prozimaju i one su neraskidivo vezane.
Fizička ovisnost podrazumijeva čeznju ljudskog organizma za određenom dozom droge u krvi, a to se uzročno-posljedično odražava na ljudsku psihu u veoma raznovrsnim oblicima. Iz toga slijede nesagledive zdravstvene posljedice, te posljedice koje se manifestiraju u vidu nedopustivih socijalnih odnosa i ponašanja.
Drogu najviše koristi populacija mladih u dobi od 14 do 25 godina. Istraživanja su pokazala da je stanje medju tinejdžerima u zemljama zapadnog svijeta zabrinjavajuće, posebno u SAD gdje je tokom devedesetih godina prošlog stoljeća došlo do velikog porasta upotrebe marihuane među učenicima od prvog do trećeg razreda gimnazije…
Istraživanja putem ankete koja su provedena u osnovim i srednjim školama općine Lukavac potkraj 2010 godine, pokazala su da 0,8 % učenika redovno konzumira drogu, a 1,6 % povremeno. Taj procenat je sigurno veći kada bismo izvršili dublju analizu, odnosno pomnožili to sa tzv.tamnom brojkom 10.
Zašto mladi uzimaju drogu? Uzroci su brojni i najčešće se dijele psihološke i društveno kulturološke.
U psihološke spadaju:
- želja da se ljudi brzo osjete bolje, da se oslobode strahova i/ili pobjegnu od dosade (da svoj život učine atraktivnijim);
- pokušaj da se poveća samopoštovanje i želja da se ljudi suoče sa životom bez inhibicija ( zadržavanje, zabrana);
- žudnja da se proširi svijest u najmeri da čovjek postane nova, drugačija, atrakrivnija osoba;
- želja da se pronađu podsticaji i ispuni unutrašnja praznina kod ljudi;
- nastojanje da se drogom otkloni napetost, ublaži nemir i depresija;
- čista radoznalost, tj. da se kuša i ono što je zabranjeno;
- u društveno kulturološke faktore ubrajamo:
- izbjegavanje prepirke sa prijateljima;
- pobuna protiv porodice, škole, društva i tradicionalnih vrijednosti;
- nedostatak obrazovanja ( informiranja);
- dostupnost droge u blizini.
Inače, pod narkomanijom podrazumijevamo strast ili pomamu za uživanjem u opojnim sredstvima. U tom sklopu uočavamo ovisnika ( narkomana) kao individuu, narkomane kao marginalnu, često i marginaliziranu društvenu grupu i narkomaniju kao negativnu društvenu pojavu.
Korisnici droge najčešće postaju žrtve ovisnosti i tako ulaze u ciklus iz kojeg, bez adekvatne stručne pomoći, teško izlaze. Uzimanje droge postaje navika (psihološka ovisnost) i one se nastavljaju koristiti da bi se izbjegla ili spriječila apstinenciona kriza. U tom ciklusu narkomani postoju robovi droge koju oni , u isto vrijeme, i vole i mrze i nastavljaju da razaraju vlastiti organizam. Dakle, stvara se ovisnički ciklus uznemirenosti, ili začarani krug-od osjećanja uznemirenosti, bijega ka drogi, pa do kratkotrajnog mira, i tako u krug- u nedogled u sve intezivnijem kontinuitetu.
Korištenje narkotika izaziva halucinacije, paranoju, depresiju, hormonske poremećaje, pobačaji i rađanje degenerika, ubilačke i samoubilačke nagode, srčane probleme i probleme rada u unutrašanjih organa, rak pluća i drugih organa, tuberkulozu, duševne bolesti, epilepsiju, moždane poremećaje, komu i smrt.
Dakle, pitamo se: Imali li neka bolest, od prvih halucinacija do samoubistva i prijeke smrti, koja ne može napasti narokomana.
Slijedi nastavak…