Purački vašar danas predstavlja jedno od rijetkih mjesta gdje možemo vidjeti i kupiti tradicionalne bosanske rukotvorine „zaboravljenog zanatstva” kao što su kovački i grnčarski proizvodi ili proizvodi od čiste vune, drveta i bakra. Ovaj iznimno značajan stari narodni skup daje krupno obilježje ukupnom životu stanovništva, ne samo Puračića i njegove okoline, već i šire regije, a naročito u privredno-trgovačkom smislu. Podatak da za tri dana vašara kroz Puračić prođe i do stotinu pedeset hiljada ljudi, govori da kupaca na ovom vašaru nikada ne nedostaje. Drugim riječima, trgovina na puračkom vašaru uvijek „cvijeta”.
Tačno se ne zna kada je održan prvi vašar u Puračiću. Prema jednom izvoru, purački vašar se prvi put spominje 1861. godine, dakle za vrijeme osmanske Turske vlasti. Već prvih godina, nakon dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. – 1879. godine, vašar je zvanično i dobio ovo ime.
Drugi izvor navodi da je sa otvaranjem pijace u Puračiću 1824. godine, tadašnja vlast ubrzo uvidjela njen značaj, pa se neko sjetio, da na godišnjicu, sredinom oktobra 1825. godine, organizuje godišnje dane pijace. To je urađeno u znak sjećanja kada je Puračić posjetio Husejn kapetan Gradaščević, radi svečanog otvaranja pijace. Od te godine, nastavljeno je sa organiziranjem godišnjih dana pijace.
Ono što se sigurno zna je to da su do danas održana 153. vašara, a pogledajte kako je izgledalo 1979. godine.
Snimatelj: Sakib Jakupović
Marinkova ljulja, bacaljka.
Jebeš Diznilend.