Otac penzioner Hamed Baždarević suze nije mogao zaustaviti te iskreno kaže: „Nisam očekivao zaista da će biti izabran, ali sada ne mogu od sreće da prestanem plakati“. Majka Ševka prelistava novine i hvali novinara “Oslobođenja” koji je u dušu opisao njenog Mešu.
Muštuluk Mešinim roditeljima uzeo je komšija Hajrudin Blažević, koji se s Mešom druži dugih 50 godina. On je ponosni vlasnik Mešinog dresa sa utakmice Jugoslavija-Bugarska (3:2) odigrane u Splitu 1983. godine.
– Ovaj dres vratio sam Meši nedavno, jer on će duže živjeti od mene, pa neka ovaj vrijedni dres na kojem stoji broj 5 (Meša uvijek nosio 10 op.a.) ostavi svojoj djeci – kaže Blažević pojasnivši da Baždarević, novi predvodnik Zamjeva u BiH stiže sutra.
Prava bosanska porodica gdje nikom ne smije da fali bilo šta u iščekivanju sina Mehmeda sjeća se davnih vremena.
– Bio je tako mali, jedva je hodao. U mahali bi skinuo gaćice stavio na štap i uzvikivao bi Željo, Željo. Bio je i dobar đak, odlikaš, a haman je bio okončao studije na Ekonomiji, ali eto sudbina ga odvede na drugu stranu – kaže majka Ševka.
Otac Hamed klima glavom „hajde bona Ševko, više je na mene”.
– Ja sam uvijek bio discipliniran i odgovoran – kaže ponosni otac.
– Pazi nas nemam riječi. Zove svaki dan po dva tri puta. Čak mi je i laptop nabavio, jer nas želi i gledati dok pričamo. Uvijek misli mi skrivamo istinu, pa se ovako uvjeri da smo dobro i zdravo – kaže Hamed.
Baždarević se kao dječak s porodicom doselio u Sarajevo iz Višegrada i priznaje da je opredijeljen kao Sarajlija, iako je rođen u gradu na Drini. Na Grbavici je počeo trenirati 1969. godine, kod trenera Vjekoslava Luje Kranjca. Prvotimac Željezničara postao je 1977. godine, gdje je igrao 10 godina. Potom je dugo godina igrao u francuskom Sochauxu, odakle je 1996. prešao u Nimes. Karijeru je završio u švicarskoj ekipi Etoile Carouge. Neumoran trkač visoke tehnike, prirodni lider na terenu, graditelj igre, asistent, te uvijek potencijalni strijelac iz drugog plana.
– Živio je uvijek fudbal. Ja sam davne 1945. godine došao u Sarajevo. Bili smo i podstanari, ali eto snašli smo se. Sada imamo hvala Bogu sve što poželimo – govori Hamed opet brišući suze, dok ga je Ševka „zadirkivala“ da će biti ružan na slikama.
– Ma, hajde bona. Veselje je, nije žalost. Suze su radosnice, ja ih se ne stidim – govori Hamed.
Meša je igrao i za sve mlađe selekcije bivše države. Sakupio je 111 reprezentativnih nastupa, uključujući i nastupe za reprezentaciju BiH. Apsolutni je rekorder po broju utakmica za sve selekcije bivše Jugoslavije. Bio je i kapiten reprezentacije Jugoslavije i osvajač bronzane medalje na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine. Meša je kao kapiten predvodio i državni tim BiH u njegovom prvom zvaničnom nastupu u Kalamati protiv Grčke 1996. godine u kvalifikacijama za Mundijal u Francuskoj. Ipak, Meša bi volio da je mogao ostaviti malo više traga u nacionalnom dresu BiH.
– Moj Meša je pravi Bosanac. Nekako mi sve toplo oko srca kada shvatim da ću ga sada viđati stalno. Nek je on nama živ i zdrav i neka nam Zmajevima prenese ono što zna. Hvala onima koji su ga izabrali nisu pogriješili sigurno – dodaje Hamed.
Iako su oboje prešli osamdeset godina, kažu da danas žive ostvarenje snova svojih i Mešinih. Meša se vraća kući, a oni će se u starosti nagledati svog ljubimca.
– Da vam dva dana pričamo ne bismo sve stigli ispričati. Eto vidjet ćemo na kraju šta će biti. On se trudio dok je bio ovdje da svoj rad ljudima u Savezu najbolje prenese. Sad nek se dogovaraju – dodao je Hamed.
FOTOGRAFIJA ZA USPOMENU
Pregršt fotografija iz mlađih dana listali su Baždarevići, ali nana Ševka posebno je ponosna na unuku, Mešinu kćerku koja je novinarka u Francuskoj.
– Dajte nek mi se i ona vrati, da joj nađemo kakav posao – kaže kroz šalu Ševka.
URAMLJENI SOCRATES
Otac Hamed ponosan je pak na fotografiju Meše s Brazilcem Socratesom.
– Na ovu sam ponosan. Uramio sam je, eto vidite kad je moj Meša bio u Brazilu – dodao je Hamed.
