Bila je to blamaža, šamarčina kakva nam je trebala u vrijeme nekakve blesave euforije i nerealno visokih očekivanja na premijernom mundijalskom nastupu.
Zakazao je Pape, nemojmo se lagati, od reprezentacije se napravio cirkus. Svi oni koji su proteklih dana svjedočili potezima bosanskoheregovačke ekspedicije u Innsbrucku znaju to najbolje, reda nema, dolazi se, odlazi i radi šta ko hoće. Sve u stilu: ‘Pusti trening, zakasnit ćemo na slikanje s djecom'…
Nedostatak discipline osjetio se i na terenu. Emir Spahić, valjda što je kapiten, može driblati u kaznenom prostoru, Edin Džeko širi ruke kada mu navijači zvižde, Vedad Ibišević je polako, onako baš laganim korakom, napuštao teren u trenucima kada smo kao trebali napadati i stizati prednost protivnika.
Selektor na poluvremenu izvodi Seada Kolašinca koji u klubu ima snage za cijelu utakmicu, Pjanić cijelu utakmice odgleda s klupe zbog povrede iako u Romi redovno igra i igrat će već narednog vikenda. Mogli bismo nabrajati satima…
Zakasniti jednom, zakasniti dvaput, pozvati u reprezentaciju igrača ‘kojeg nije gledao, ali je čuo da je dobar'… Ne može se reći ni da je selektor primjer momcima na terenu kojima, očito, nedostaje čvrsta ruka i trenerski autoritet s klupe koji posjeduje, recimo, Dušan Bajević.
Ali za Princa je sada kasno. Valjat će istrpiti još nekoliko teških prijateljskih iskušenja, dočekati Mundijal u nadi da se makar tamo nećemo obrukati. A ako bude kao što je večeras bilo, crvenit ćemo se kolektivno.
Nije problem izgubiti utakmicu čak i od slabijih protivnika. Stvar je u gubljenju obraza. A fudbalska Bosna i Hercegovina večeras ga je izgubila.
Mislim da je reprezentacija dostigla vrh plasmanom na SP i sad kola idu nizbrdo.Svi su se zadovoljili i više nema inspiracije niti želje za više.Fudbaleri čuvaju noge za klubove a repka ionako ne može više.Na SP sigurno gubimo sve ttri grupne utakmice.Ovo juče je već pederluk i bezobrazluk za sve igrače i izbornika.