Pola miliona građana BiH svakodnevno kocka

Istraživanja su pokazala da čak pola miliona Bosanaca i Hercegovaca svakodnevno kocka. Ono što još zabrinjava jeste da kladionice i kockarnice niču u blizini škola. Više ne začuđuju ni informacije o porastu broja maloljetnika ovisnika o kockanju, prenosi Al Jazeera.

Šip je relativno novo naselje u Sarajevu. Gradnja je počela prije deset godina i još traje. Školskih ustanova i butika još nema. Ali zato, na jednoj raskrsnici, nalaze se četiri sportske kladionice. To je situacija koju diktira tržište.

Ali, i tamo gdje se nalaze škole, kao što je slučaj sa Drugom sarajevskom gimnazijom, kladionice su itekako prisutne. U krugu od pedeset metara, ovdje se nalazi njih šest. Taman da djeca odigraju listić tokom velikog odmora.

Nepostojanje odredbi

Zakon o igrama na sreću jasno propisuje da tombola, bingo ili automat klubovi ne bi trebali biti u neposrednoj blizini školskih ustanova, ali rupa, ili bolje reći, provalija u ovom Zakonu je što neposredna blizina nije tačno definirana, odnosno ne propisuje koliko je to metara, a slična odredba za kladionice uopće ne postoji.

Ima raznih tipova ljudi koji se klade. Recimo, Feđa Hajdarević je takozvani rekreativac. Ulozi su minimalni, a ni dobici nisu pretjerano veliki, a tiket se uplaćuje jednom ili dva puta mjesečno.

“To je više razonoda, čisto da je zanimljivije pratiti utakmice sa prijateljima koji su također odigrali listić”, kazao je Hajdarević.

Za razliku od Feđe, Emir Jerlagić je duboko u kladioničarskim vodama. Sportsko klađenje počeo je još u osnovnoj školi. Kako su se povećavali dobici, tako su se povećavali i ulozi. Nikad se nije zadužio, ali se prokockani novac mjeri u desecima hiljada.

“Dugoročno sam u minusu i mišljenja sam da je 99 posto kladioničara također dugoročno u minusu. A ljudi su opet svjesni toga i svjesno idu na to. To je valjda nešto u čovjeku”, kaže Jerlagić.

Širenje ovisnosti

Sportske kladionice, pored toga što stvaraju pogodno tlo za širenje kockarske ovisnosti, rade i na štetu države. Naime, 11 kompanija koje su tokom 2012. imale licencu za rad na području Federacije BiH,u 2012. godini uplatile su blizu 7,8 miliona eura poreza,što je gotovo četiri puta manje od iznosa koji su trebali platiti.

“Ovo je taj čuveni listić koji većina kockara ljubomorno čuva. Na njemu možemo primijetiti dvije stvari. Prva je da nema nikakvog poreza na eventualni dobitak, a druga stvar koja tjera kockare da se kockaju, jeste da se za malo uloženog novca očekuje mnogo veći dobitak, iako je realna situacija obrnuta”, izvijestio je Emir Nuhanović.

Detaljnije objašnjenje možemo potražiti u ekonomskim zakonima o ponašanju potrošača.

Ekspertica za ponašanje potrošača prof. dr. Melika Husić-Mehmedović je pojasnila: “Što je nestabilnija ekonomija, odnosno što je manje blagostanje neke ekonomije, to se potrošači, odnosno ljudi općenito, više nadaju da će za male uloge moći ostvariti neki profit, neku dobit koja će riješiti njihove probleme.”

Sličan stav ima i doktorica psihologije Sabina Čehajić-Clancy. Naime, okretanje kockanju ona bjašnjava potrebom za bijegom od realnosti, u kojoj se građani ove zemlje nalaze i potrazi za uzbuđenjem i kontrolom.

“Koliko god se tu radilo o iluziji, i definitivno se radi o iluziji kada kockamo, jer nemamo kontrolu nad ishodom, dapače, upravo je obrnuto, ali u tom trenutku imamo iluziju da smo ustvari u kontroli nad onim što radimo”, stav je Čehajić-Clancy.

Stroža regulacija tržišta kladionica još se očekuje. Iz Ministarstva finansija BiH, koje treba predložiti promjene zakona, osim pisanog saopćenja o statističkim podacima i postojećoj zakonskoj regulativi, niko nije imao vremena za kratku televizijsku izjavu.

Dok se država ozbiljno ne pozabavi problemom po kojem smo, prema pojedinim istraživanjima, prvi u Evropi, broj kladionica će rasti, a sa njima i broj kladioničara.