Mladi i zaljubljeni, iako različitih nacionalnosti u vremenu kada je to bilo skoro pa nemoguće, pripremali su vjenčanje i bijeg iz nepodnošljive stvarnosti. Tog kobnog majskog dana u popodnevnim satima, u nadi da će uspjeti pobjeći iz Sarajeva postali su Romeo i Julija. Boškov otac je umro, a majka i brat otišli u Srbiju. U Sarajevu nije imao nikoga, osim svoje srednjoškolske ljubavi Admire.
Kako je on ostao zbog nje u Sarajevu, tako je ona željela s njim otići u Srbiju. Na današnji dan prije 20 godina, na Vrbanja mostu, snajperskim hicem ubijeni su Boško i Admira, a njihova su tijela sedam dana ostala ležati na ulici. Admirini otac i majka su tek nakon dva dana saznali da im je kćerka ubijena.
Slika mrtvih tijela Romea i Julije iz Sarajeva, kako zagrljeni leže na sarajevskom mostu, obišla je svijet. Sedam dana nakon što su ubijeni, Vojska RS-a izvukla je njihova tijela s mosta i sahranila ih u Lukavici. Po završetku rata, 1996, na inicijativu i želju Admirinih roditelja, njihovi su posmrtni ostaci prebačeni na groblje Lav u Sarajevu i zajedno sahranjeni. Za njihovo ubistvo niko nije odgovarao: krivci nisu nađeni.
O njima su pisali mnogi, i pjesme, i članke, i priče… Jedan od najpoznatijih članaka bio je onaj Kurta Schorka, koji je objavio Reuters 23. maja 1993. i koji je onda obišao cijeli svijet. Sarajevska rock grupa Zabranjeno pušenje je nedavno snimila pjesmu pod nazivom Boško i Admira, a isto tako i Bill Madden pod nazivom Bosko and Admira. O Bošku i Admiri je snimljen i dokumentarni film. Režirao ga je John Zaritsky, a snimljen je u koprodukciji PBS's Frontline, National Film Board of Canada i WDR Germany.
