Efendija Sulejman Fišek posti 83. ramazan

Efendija Fišek se čuva da se ne zamjeri nekome, a to savjetuje i drugima, pa je novinaru Fene odmah poslije upoznavanja kazao ”Čuvaj se tuđeg haka, jer to je stvar za koju nema oprosta”.

Iako je ušao u 94. godinu još je vitalan, pokretan i uspijeva obavljati sve vjerske dužnosti kojima je obavezan, pa tako je ove godine zapostio 83. po redu ramazan u svom životnom vijeku.

Zapostio je, kaže, 83. ramazan, ali postio je i dok je imao manje od deset godina i kao sva djeca u to vrijeme se hvalio da je taj dan ispostio.

Danas uči Kur'an i predaje hatme (arap. jedno čitanje cijelog Kur'ana), a koliko ih prouči za ramazan ni sam ne zna.

Sjeća se radosti kada je top s visočke stare čaršije označavao vrijeme iftara i djece koja su trčala da obavijeste ukućane te da se i sami omrse te da je tada neka cijev punjena barutom označavala i početak i kraj posta.

Mišljenja je da je prije 80 godina više ljudi u Visokom bilo vjeri priklonjeno i da se ramazan više osjetio, ali smatra da visočka čaršija i danas uspijeva održati ramazanske običaje.

– Posjećenost u džamiji prije 70 godina je bila daleko veća nego danas – prisjeća se efendija Fišek koji je podvinački medžlis predvodio do 1985. godine kada je penzionisan, a podsjeća da ga je ponovo preuzeo u periodu 1992. -1995. godine kada je bio vanredni efendija, ali je obavljao sve vjerske obrede.

Navodi da je prije 40, 50 i 80 godina sramota bilo ne postiti, a danas je to postalo moderno i dodaje da je post spušten zbog čovjeka i njegovog dobra.

– Organi hoće da se odmore, postite pa ćete biti zdravi – savjetuje efendija Fišek.

Iako je riječ o starom efendiji on ipak nema fanatične stavove prema islamu, on navodi da je vjera slobodan izbor i da svako ima puno pravo da je praktikuje ili ne.

Ramazansku poruku je opet povezao s čuvanjem od tuđeg haka, kaže da je to svetinja i kada ljudi postanu svjesni toga tek će tada biti dobri i pošteni insani.

Problem u tom haku je što, kaže, moraš platiti svojim sevapima (dobrim djelima), a kada ih nestane moraš preuzeti tuđe grijehe, a onda ”odgoriti” za njih.

Dova njegove majke je, kaže, ”kriva” što je doživio duboku starost, govorila mu je ”Da Bog da ostario”, a on se danas, kroz smijeh kaže, boji da ostari.