Tako je pet puta na kolektivne dženaze u Potočarima stigao iz Nezuka, a u tri navrata iz Žepe. Iako su se dva dana ovogodišnjeg “Marša” poklopila sa početkom mjeseca Ramazana, vitalnog Husu to nije spriječilo da se opet prijavi. Vjerski propisi predviđaju olakšice za ovakve situacije i ostavljaju mogućnost da se propušteni dani naposte, ali je on odlučio da put prema Srebrenici nastavi bez uzimanja hrane i vode.
– Zapostio sam prije polaska iz Liplja i ubijeđen sam da ću izdržati i stići na odredište, a da se neću morati omrsiti – kaže Šljuk, ističući da na ovaj način suosjeća sa onima koji su istim putem prije 18 godine prolazili u puno težim uvjetima.
S obzirom da nema tačne evidencije, procjenjuje se da skoro četvrtina učesnika “Marša” posti. Organizatori nisu planirali posebne obroke za postače, tako da se oni sami moraju snalaziti i za sehure i za iftare. U tome im velikodušno pomažu mještani povratničkih naselja kroz koja prolaze, koji su širom otvorili svoje domove za njih.
Huso Šljuk je na ovogodišnje pješačenje poveo unuka i unuku. On će sam dolaziti dok ga zdravlje bude služilo, a nada se da će to kasnije redovno činiti njegovi potomci.
Huso je jadnik ko i ostali što su jadnici.Na bolu majki i rodbine umorenih Srebreničana, evo već treću deceniju žive paraziti bosanskog društva. I dalje truju narod i unose klice razdora u budućnosti. A šta su doista učinili za preživjele? Gdje su ih sve smjestili, gdje su ih uposlili, kakav tretman u ovom društvu imaju? Jad i čemernu patnju ljudsku upotrebljavaju godinama za svoje fotelje. Pa evo i ovog jadnika, da njegovom iskrenošću podrže svoje lopovluke i udobna mjesta u foteljama od opštine do federacije.
dobio para da provovise SDA