U Ahmićima kod Viteza danas se obilježava 31. godišnjica od kada je ubijeno 116 bošnjačkih civila od strane pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane (HVO).
Podsjetimo, tada je ubijeno 116 osoba, među kojima 32 žene i 11 djece. Najmlađa žrtva u Ahmićima 16. aprila 1993. godine bila je tromjesečna beba Sejo, a selo je bilo u potpunosti uništeno.
Priče svjedoka iz Ahmića: Dijete mi je bilo mrtvo uzela sam mokru krpu, umila ga
Nečuven zločin nad nedužnim bošnjačkim civilnim stanovništvom izvršen je 16. travnja 1993, u selu Ahmići kod Viteza. Jedan od svjedoka tog neviđenog zločina kazuje:
“16. travnja 1993, ujutro, u 6 sati, osjetila sam kao jaku oluju, onda sam ugledala kako meci udaraju preko glave u zid. Zatim sam čula jako udaranje na vrata. Sa mnom u kući su bili muž i troje djece. Čim sam čula lupanja na vrata, krenula sam prema hodniku. Moj sin je govorio da hoće vršiti malu nuždu. Ja sam mu rekla da vrši u sudoper i on je ustao i krenuo preko sobe. Odjednom sam čula vrisak. Nakon toga, moj sin je rekao da je ranjen. Okrenula sam se i vidjela sina kako stoji na nogama dignute desne ruke. U tom momentu nisam vidjela gdje je rana. Zatim sam povikala: ‘Ne pucajte, dijete mi je ranjeno!’ U tom momentu i muž je povikao: ‘Dijete mi je ranjeno, ne pucajte!’ Vidjela sam cijev od puške kroz prozor. Jedan od bojovnika je rekao da izađem napolje. Muž je uzeo sina u naručje i pošao prema vratima. Čula sam pucanj i vidjela kako padaju. Pokušala sam izaći napolje. Prišla sam sinu, uzela ga u naručje i vidjela da je mrtav. Ponijela sam ga u kuću, položila na pod i zatvorila oči. Lice mu je bilo krvavo. Uzela sam mokru krpu i umila ga. Pokušala sam nekoliko puta izaći vani da vidim šta mi je sa mužem. Nisu mi dali rafali. Zovnula sam ga, a on mi se odazvao. Tražila sam nešto kako bi pomogla mužu. Kada sam se vratila, bio je mrtav. Djevojčicama sam rekla da su oba mrtva. Na sinovljevom tijelu vidjela sam na stomaku tri rane i jednu na grudima.”
Jedan od izvršilaca ovog pokolja je ratni zločinac Dario Kordić, osuđen na 25 godina zatvora.
On je sa svojom grupom donio odluku da napadnu Ahmiće, i to samo dan nakon što je vodio razgovore s predstavnicima Armije RBiH u Vitezu.
Odluka je pala preko noći i za 116 nedužnih civila, djece, staraca i žena više nije bilo spasa.
Kobnog jutra HVO je vozilima blokirao glavne ceste, a napad je počeo s tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu, gdje su vojnici čekali i pucali na ljude. Male grupe od pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palile, te ih ubijale ili tjerale mještane.
Dvije lokalne džamije uništene su eksplozivima. Jedan od najvećih zločina počinili su pripadnici Antiterorističke bojne Vojne policije HVO-a “Jokeri”, Viteška brigada HVO-a, “PPN Vitezovi” te brigada “Nikola Šubić Zrinski”.
Za zločin u Ahmićima osuđeno je šest osoba, od čega je Haški tribunal (ICTY) izrekao pet presuda, dok je Sud BiH izrekao jednu.
