Najčešći način izvršenja samoubistva je vješanjem.
Nije moguće uvijek utvrditi razloge zbog kojih bi neko digao ruku na sebe, međutim, ekonomska situacija u našoj zemlji nerijetko ima glavnu ulogu. Prema statistici, najčešće muškarci odlučuju da oduzmu sebi život. Od 53 slučaja izvršenog suicida, u 38 slučaja radilo se o licima muškog spola. Osobe koje spadaju u rizičnu skupinu uglavnom su „Osobe starije životne dobi, znači iznad 60 godina, osobe mlađe životne dobi, odnosno mladi od 15-30 godina, i onda su tu demobilisani borci i članovi njihovih porodica“, ističe dr.sc. Hariz Šarić, profesor na Odsjeku za socijalni rad Filozofskog fakulteta u Tuzli.
„ Broj samoubistava kod nezaposlenih osoba, uključujući i one koji su ostali bez posla, je tri puta veći, u odnosu na one koji su zaposleni“, kaže Šarić.
Teška situacija u našoj zemlji, veliki broj nezaposlenih, i mnogi drugi faktori utiču na to da se jedna mlada osoba odluči na taj korak da oduzme sebi život.
„Dvije trećine mladih želi da ode iz zemlje. Oko 75 posto mladih ne radi, a sposobni su i žele da rade, pet posto studenata je samo motivisano stipendijom „, ističe Šarić.
U zapadnim zemljama građanima je u praksi česti odlazak psihologu, ali kod nas to nažalost nije slučaj. Povećanje broja samoubistava je problem koji zahtijeva poduzimanje mjera, a jedna od njih, vjerovatno najvažnija, je odlazak psihologu. Međutim, naše društvo još uvijek to posmatra kao liječenje duševnih bolesnika, a ne nešto što može pomoći svakom čovjeku. Prema riječima profesora Šarića, potrebno je što prije ukloniti te stereotipe o odlasku na savjetovanje. „ Odlazak psihihjatru, psihologu, podrazumijeva osobu koja je luda. A kad boli zub, kad boli nešto drugo, onda je normalno da se ode ljekaru, zubaru i tako dalje“, izjavio je Šarić.
Povećanje broja samoubistava je svakako ozbiljan problem našeg društva, koji zahtijeva posebnu pažnju. U rješavanju ovog problema neophodan je zajednički pristup svih nadležnih institucija.
(SodaLIVE.ba/RTV Slon)
