Već u rano proljeće, čim se temperatura vazduha podigne iznad 12 stepeni u prirodi se počnu pojavljivati zmije koje su vjerovatno jedne od najomraženijih životinja.
U BiH živi 14 vrsta zmija. Od toga su samo tri otrovnice šarka ili riđovka (Vipera berus), balkanski šargan (Vipera ursinii) i poskok (Vipera ammodytes).
Otrovne zmije naše zemlje se lako razlikuju od neotrovnih. Tijelo otrovnica je kratko i zdepasto i rijetko prelazi 60-tak cm. Glava je široka, srcolika ili trouglasta i uvijek jasno odvojena od tijela naglašeno uskim vratom. Zjenice uske ili ovalne, nikada okrugle.
Ove zmije karakterizira tamna, vijugava leđna šara, koja može biti kontinuirana ili isprekidana.
Otrovnice u BiH
Riđovka ili šarka
Odrasle jedinke zmije riđovke gotovo da jedva dostižu 60 cm. Mužjak riđovke je siv ili smeđe boje sa crnom (u pravilu isprekidanom) šarom, dok su ženke smeđe ili crvenkaste sa manje izraženom smeđom šarom.
Ujed šarke je bolan, ali smrtni slučajevi su ekstremno rijetki (npr. u slučaju povrede glavnog krvnog suda).
Balkanski šargan ili planinski žutokrug
Balkanski šargan (Vipera ursinii) je najmanja zmija otrovnica u Evropi. Odrasle jedinke narastu do 50cm. Mužjaci su svijetlo smeđi ili sivi, dok su ženke žućkaste. Na sredini leđa nalazi se gotovo uvijek jasna smeđa ili tamno siva cik-cak šara.
Često dijeli stanište sa šarkom, nerijetko i sa poskokom. Otrov šargana je vrlo slab te se često poredi sa ubodom pčela.
Poskok
Poskok (Vipera ammodytes) je najotrovnija i najveća zmija otrovnica u Evropi. Naraste u prosjeku oko 65 cm, vrlo rijetko prelazi 90 cm. Najmarkantnija morfološka karakteristika poskoka je roščić koji se nalazi na vrhu njuške. Mužjaci su najčešće sive boje sa crnom cik-cak šarom, dok su ženke najčešće smeđkaste ili crvenkaste, sa ne tako upadljivom cik-cak šarom.
Naseljava gotovo čitavu BiH od nivoa mora do visokih planinskih ekosistema.
Odrasle jedinke se hrane uglavnom sitnim sisarima i pticama, većim gušterima i drugim zmijama. Vrlo često se poskoci, posebno krajem ljeta i u toku jeseni, penju na drveće, grmovito rastinje i visoke stijene (zbog ishrane i termoregulacije). Zbog toga, neoprezni ljudi budu ugriženi od strane takvih jedinki u glavenim ili vratnim predjelima tijela, pa je po narodnom vjerovanju dobio ime po tome da visoko skače.
Otrov poskoka je snažan, te je jedina po život opasna vrsta zmije u BiH. Međutim, pretpostavlja se da su smrtni slučajevi ujeda poskoka u BiH oko 2 odsto.
Šta uraditi ako zmija ugrize?
Ako zmija ugrize, najvažnije je utvrditi je li otrovna ili nije.
U postupcima samopomoći se sugerira da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi tačne identifikacije, što bitno utiče na terapijski postupak.
Na mjestu ugriza se obično vide dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, međusobno udaljene 6 – 8 mm, premda je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo. Prema podacima, čak 22 % dokazanih ugriza nema znakova otrovanja.
Simptomi zmijskog ugriza
Na mjestu ugriza se unutar dva sata javlja bol i otok. Kod težih se otrovanja bol javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima.
Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza u gotovo polovici ugriženih se javljaju opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.
Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa, te je, ako je prošlo više od 5 godina, potrebno docjepljivanje.
Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo mirovati, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati.
Ne preporučuju se pokušaji isisavanja otrova na mjestu ugriza! Podvezivanje iznad ugrizne rane također nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno educirani zdravstveni djelatnici u izvanrednim slučajevima.
Neophodno je hitno prevesti ugriženu osobu u bolnicu.
U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.
Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza!!!
Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum) potiče iz konjskog seruma, a sadrži protutijela koja je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov. Antiviperinum se daje isključivo u bolničkim uvjetima intravenski, i to samo kada je strogo indiciran, budući da sam antiserum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.
Prevencija zmijskog ugriza
Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti mogućnost da Vas zmija ugrize:
Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugriženi pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju.
Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), te se što je moguće više krećite već postojećim stazama.
Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (primjerice, nemojte zavlačiti ruku u grm ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije.
Posebno budite oprezni i pripravni ako se penjete po stijenama.
