Drugostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH odbila je kao neosnovanu tužbu Ureda disciplinskog tužioca podnesenu protiv tužioca Kantonalnog tužilaštva u Tuzli Ćazima Serhatlića, koja se odnosila na neopravdano kašnjenje u izradi odluke i neprimjerenu komunikaciju.
Serhatlić je disciplinskom tužbom teretio za kašnjenje u postupanju po prijavi zloupotreba u javnim nabavkama, kao i za narušavanje ugleda institucije nesavjesnim ponašanjem – odnosno komunikacijom s bivšim direktorom Sekretarijata VSTV-a Admirom Suljagićem. Drugostepena disciplinska komisija potvrdila je prvostepenu odluku o odbijanju tužbe.
Nema elemenata zabranjene komunikacije
U obrazloženju odluke navedeno je da je Prvostepena disciplinska komisija pravilno zaključila kako komunikacija između Serhatlića i Suljagića ne sadrži obilježja zabranjene komunikacije.
Komisija je utvrdila da činjenica što je postupajući tužilac, nakon zahtjeva podnosioca prijave Transparency International, dostavio obavještenje o donošenju Naredbe o obustavi istrage, te što je tom prilikom greškom naveo pravnu pouku da podnosilac prijave ima pravo na pritužbu Uredu glavnog tužioca – ne mijenja pravnu prirodu navedene naredbe niti stvara osnov za disciplinsku odgovornost.
„Naime, nije postojala zakonska obaveza da se podnosiocu prijave Transparency International omogući izjašnjenje u formi pritužbe u odnosu na naredbu o obustavi istrage“, navodi se u odluci.
Komunikacija sa svjedokom nije zabranjena
Prvostepena disciplinska komisija ranije je donijela odluku kojom se odbija tužba protiv Serhatlića za „ponašanje u sudu ili tužilaštvu i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije“, kao i za „neopravdano kašnjenje u provođenju radnji u vezi s vršenjem funkcije tužioca“.
U toj odluci navedeno je kako predmetna komunikacija ne sadrži obilježja zabranjene „ex parte komunikacije“ između tuženog i Suljagića, koji je imao status svjedoka u predmetu u kojem je Serhatlić bio postupajući tužilac.
Komisija je utvrdila da je Suljagić u trenutku ostvarene komunikacije imao status svjedoka, a ne osumnjičenog, te da komunikacija tužioca sa svjedokom nije predstavljala neuobičajenu niti zabranjenu radnju.
„Zbog zahtjeva procesne efikasnosti, tužioci su često prinuđeni da u fazi ispitivanja prijave, tokom istrage ili sudskog postupka, komuniciraju sa svjedocima. U praksi se čak dešava da sud izda nalog tužiocu za takvu komunikaciju“, navedeno je u odluci.
Nema elemenata disciplinskog prekršaja
Prvostepena komisija zaključila je da u postupanju Serhatlića nisu utvrđeni elementi disciplinskog prekršaja, niti se može zaključiti da je došlo do neopravdanog kašnjenja u preduzimanju radnji u okviru njegove funkcije.
„Ovakav zaključak dodatno se potkrepljuje činjenicom da je u međuvremenu zaprimljena dopuna krivične prijave u vezi s kojom nije bila donesena tužilačka odluka, kao i time da je u predmetu po osnovnoj prijavi donesena Naredba o obustavi istrage“, stoji u odluci.
Ured disciplinskog tužioca žalio se na ovu odluku zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, ali je žalba odbijena.
Odluka je objavljena u anonimiziranom obliku, ali na osnovu broja disciplinskog predmeta i činjeničnog opisa portal Detektor potvrđuje da je riječ o odluci u predmetu protiv tužioca Ćazima Serhatlića.
Odluka je konačna, javlja BIRN BiH.