Za tri godine sa lukavačkih ulica sklonjeno i udomljeno 420 pasa

Brojne debate vode se oko zakonske regulative, načina uklanjanja i zbrinjavanja ovih životinja, zaštite ljudi od pasa i pasa od ljudi. Iako se na prvi pogled čini da su za rješavanje ovog pitanja zainteresovani svi:  građani, nevladina udruženja, veterinari, lokalne vlasti i parlamentarci, konkretnih akcija i rješenja je vrlo malo. Ipak, Lukavac je među rijetkim gradovima gdje se već godinama radi na smanjenju broja pasa na ulici što je težak i spor ali efikasan proces. Provode ga nekolicina aktivista i ljubitelja životinja i osoblje Veterinarske stanice Lukavac. Za tri godine sterilisali su 300 i udomili preko 400 pasa.   

– Mi u Lukavcu smo sretni da imamo izuzetno agilna udruženja za zaštitu pasa koja su među najuspješnijim u BiH. Životinje sa ulice se hvataju, kastriraju, obilježavaju i vakcinišu. Potom se udomljavaju ili ako to nije moguće vraćaju na ulicu. No to je proces koji traje i čiji razultati nisu odmah vidljivi. Ipak smatram da je to daleko bolji način od onog koji podrazumijeva eutanaziju. Za to bi trebalo izdvojiti veća finansijska sredstva, obezbijediti azil i životinjsku grobnicu a mi ništa od toga nemamo. Ipak, aktivisti, veterinari i lokalne zajednice same su nemoćne da riješe ovako veliki problem. Potrebno je zakonsku regulativu dovesti do savršenstva a to u prvom redu podrazumijeva pravljenje jedinstvenog registra svih vlasničkih pasa jer nama najveći problem predstavljaju psi koje su vlasnici nakon nekog vremena jednostavno odlučili samo izbaciti na ulicu. Oni zbog neodgovornog odnosa prema psu ali i društvu moraju biti adekvatno sankcionisani. To je prvi i najvažniji korak u rješavanju ovog problema, izjavio je Emir Baćić, direktor Veterinarske stanice Lukavac.

Da su psi na ulici proizvod ljudskog nemara potvrdili su nam i aktivisti koji svakodnevno brinu o njima. Kažu da ljudi nabavljaju pse a potom ih nakon određenog vremena kada izgube interes za njih jednostavno samo ostave na lukavačkim ulicama. Zbog toga nije rijetkost naći i rasne, kućne ili lovačke pse koji su potpuno nespremni za novi način života. Oni su podložniji raznim bolestima i često bivaju povrijeđeni u saobraćaju.

– U Lukavcu trenutno ima 50-ak pasa i nešto štenaca koji žive na ulici. Mi sve pse poznajemo jer ih hranimo, liječimo i pokušavamo udomiti. Međutim, vrlo često uočimo nove životinje  koje iz sela ljudi jednostavno samo dovezu i ostave u Lukavcu. To nije veliki broj ali znaju biti upadljivi kada hodaju u čoporu, a to se dešava kada su ženke u tjeranju. Mi smo mnoge i ženke i mužjake sterilisali ali više nemamo sredstava za to. Osim toga nakon sezone lova vrlo često nam se „misteriozno“ pojave novi lovački psi u gradu. Neodgovorno se ponašaju i neki vlasnici uzgajivačnica koji bez ikakve kontrole razmnožavaju pse. Nas nekoliko  koji se brinemo smo na izmaku snaga jer smo na sebe preuzeli teret i nadležnosti Općine i kompletnog društva. Jedini donatori su nam Slovenci i tamo najčešće udomljavamo životinje jer nam ih je tako poslije lakše pratiti. Za tri godine rada udruženja „Ruka za šapu“ i „Animal rights“ udomili su 420 pasa, pojasnila nam je Dijana S. Knežević. Ona se sa još nekoliko osoba brine o svim lukavačkim napuštenim psima a i sama je udomila osam životinja. U improviziranom skloništu brine se o još dvadesetak pasa koji čekaju na udomljavanje.

I veterinari i aktivisti iz Lukavca pozivaju građane na odgovorniji odnos prema životinjama i poštivanje Zakona o dobrobiti životinja.

Poručuju da su psi živa bića, a ne igračke koje nakon nekoga vremena jednostavno možete samo odbaciti.