NOVA DEPONIJA: Koliku količinu otrova mogu podnijeti građani Lukavca?

Elektroprivreda BiH zatražila je od Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Tuzlanskog kantona da prilikom izrade novog prostornog plana TK, planiraju na lokalitetu površinskog kopa Šikulje, na području općine Lukavac, odlagalište otpada iz Termoelektrane Tuzla. Reagovala je lokalna vlast izričito tražeći da se ova inicijativa obustavi. Iz Elektroprivrede BiH navode da se ne radi o otvaranju nove deponije, već da su tražili da se lokacija PK Šikulje  „samo dodatno označi kao lokacija na kojoj će se kroz izvođenje rudarskih radova odlagati produkti procesa proizvodnje TE Tuzla jer su ionako stvoreni svi uslovi za realizaciju ovog projekta“. Osim gradskih vlasti Lukavca ovo pitanje je uznemirilo i građane, piše zurnal.info

Iako Lukavac spada u najzagađenije gradove, ne samo Bosne i Hercegovine već i šire, registrovana je samo jedna nevladina organizacija koja se bavi zaštitom životne sredine. Građani organizovani u Forum za zaštitu životne sredine Lukavac upozoravaju da bi bilo jako opasno da se „deponija“ pravi na PK Šikulje zbog same konfiguracije terena. Član predsjedništva ovog udruženja Bajazit Okić, rudarski inžinjer u penziji, kaže da je radni vijek proveo upravo na kopu Šikulje i da mu nije jasno kako je neko mogao predložiti ovu lokaciju.

– To je područje sprečke doline i to je veoma bitno u ovom segmentu gdje bi svi koji planiraju takve aktivnosti morali znati da ovdje, ispod nas, se nalazi dosta moćan bazen raznih voda. Znači pitke vode, mineralne i termalne vode i imaju pokazatelji pitkih, kvalitetnih voda u velikim količinama, kaže Okerić upozoravajući da, u slučaju kada bi došlo do realizacije ovog prijedloga, loš uticaj na životnu sredinu bi bio ogroman ne samo na području općine Lukavac već i susjednih općina.

– Prvi aspekt bi bio zbog zagađenja podzemnih voda. Dubina kopa je 100 metara, znači svi produkti iz šljake i pepela bi prodirali pod uticajem vode, snijega i ostaloga. Osim toga, po površini bi se stvarali vrtlozi te prašine i vjetar bi je raznosio na velike udaljenosti, upozorava Okić.

S druge strane, iz Elektroprivrede BiH kažu da su u javnost plasirane potpuno netačne informacije o načinu realizacije ovog projekta, zbog čega se neosnovano i nepotrebno prouzrokovalo negativno raspoloženje lokalne zajednice i šire.

„U predmetnom slučaju se  ne radi o otvaranju nove deponije, odnosno novom odlagalištu šljake i pepela, niti o postupku sanacije i zatvaranja ekpolatacionog polja. Riječ je o rudarskim radovima, odnosno sanaciji i tehničkoj rekultivaciji degradiranih površina, kroz zakonsku obavezu privrednog društva, u ovom slučaju RU „Kreka“ d.o.o. Tuzla“, navode u odgovoru na Žurnalov upit iz Elektroprivrede BiH.

Posljedica na lokalnu zajednicu ne bi bilo, navode iz Elektroprivrede BiH jer „sve urađene studije pokazale su da je produkt procesa proizvodnje TE „Tuzla“ koji se zakonski tretira kao neopasan otpad, u svakom pogledu zadovoljavajući materijal, koji bi miješanjem u znatno manjem omjeru s jalovinskim materijalom zadovoljio sve potrebne parametre u skladu s važećim zakonskim propisima i bez ikakvih negativnih posljedica za lokalnu zajednicu.“

Iz Foruma pak navode da su građani imali priliku vidjeti kako se do sada radilo kada su u pitanju već postojeće deponije.

– Imamo loša iskusta sa tim deponijama. Ako hoćete pravi odgovor na ovo pitanje, dovoljno je da pogledate šta se desilo sa deponijom šljake i otpada u Divkovićima. Tamo je nemoguće živjeti, u porastu su kancerogena oboljenja. Gdje god se odlažu ta šljaka i otpad, to ne može biti nikako dobro ni za okoliš, ni za stanovništvo, zato što u njihovom sastavu ima  puno teških metala, kaže Tahir Hrnjić iz Foruma za zaštitu okoliša Lukavac.

Dosadašnja nebriga vlasti za okoliš izaziva strah od novih potencijalnih zagađivača

– Na jednom malom prostoru imamo stacionirana tri operatera koji spadaju u mega zagađivače, čije je postojanje previše i za jednu državu, kamoli za jedan gradić kao što je Lukavac, kaže Tahir Hrnjić iz Foruma za zaštitu okoliša Lukavac.

U martu ove godine iz Foruma su objavili da su 11 dana vršili mjerenja zagađenja zraka sa posebnim akcentom na benzen, toluen, xilol, etilen, sumporvodonik, benzo-a-piren i rezultati su bili zabrinjavajući.

„Sumporvodonik ne smije prelaziti granične vrijednosti više od 7 puta u toku jedne godine. Granična vrijednost sumporvodonika (H2S) je 7 mikrograma/m3, a najveća prosječna vrijednost u toku dana iznosila je 79,24 mikrograma/m3, što je koncentracija 11 puta veća od dozvoljene. Uz to, satne vrijednosti su i mnogostruko više puta prelazile granične vrijednosti, tako da je najveća izmjerena satna vrijednost iznosila 256 mikrograma/m3, što je 36 puta više od dozvoljenog, naveli su iz Foruma.

U saopštenju je navedeno da su ovi polutanti uzročnici najvećeg broja oboljenja od karcinoma i do sada nisu mjereni, niti postoji mjerni uređaj, na području Lukavca.

– Mi smo u suradnji sa zeničkim institutom “Kemal Kapetanović” izvršili mjerenja, ta stanica je bila instalisana 300 do 500 metara od izvora zagađenja Gikila i došlo se do zastrašujućih podataka gdje su prekoračenja bila od 10 do 20 puta na dnevnoj bazi. Dešavalo se i to, zavisno od strujanja vjetra, da su na svaki sat mjerenja prekoračenja bila veća u odnosu na dozvoljena. A kada govorimo o  prekoračenju od 10 do 20 puta, onda svima mora biti jasno kolikom stepenu zagađenja smo svakodnevno izloženi, navode iz Foruma.

Iz ovog udruženja kažu da do danas građanima nisu dostupni zvanični podaci o stepenu zagađenosti, jer na području grada postoji samo jedna mjerna stanica za kvalitetu zraka koja je svako malo u kvaru.

– U ovakvom gradu, sa ovakvim stepenom zagađenja, jako je neprimjerno da postoji samo jedna mjerna stanca koja mjeri samo pet polutanata, dok su građani Lukavca izloženi stotinama drugih polutanata koje ova stanica ne mjeri, navodi Hrnjić objašnjavajući da postojeći zagađivači u toku  procesa proizvodnje, po podacima iz okolinske dozvole, „emituju oko 90 tona raznih otrova, otrovnih jedinjenja i polutanata svakodnevno”

– Mi smatramo da su te emisije još veće, jer građani nemaju uvida u stepen emisija, to je izrazito pod kontrolom zagađivača“.

Forum za zaštitu okoliša Lukavac je od lokalne vlasti 2019. godine tražio da usvoji odluku kojim bi se instalirale tri TBX stanice koje bi mjerile i polutante koje trenutna stanica ne mjeri. Iako je njihov zahtjev usvojen, navode da do danas gradski organi nisu radili ništa po ovom pitanju.

– Ove naše tri fabrike proizvode toliko zagađenja da to više nije podnošljivo. Mislim da se vrše eksperimenti nad građanima Lukavca koliko mogu izdržati tih otrova kao pokusni kunići, samo nam je još deponija falila, kaže Bajazit Okerić iz Foruma za zaštitu okoliša.

Odustajanje od odlaganja na PK Šikulje nije opcija za Elektroprivredu BiH jer ,kako kažu, izbor ove lokacije je rezultat dugogodišnjeg rada na iznalaženju rješenja za obezbjeđenje adekvatne lokacije za odlaganje produkata procesa proizvodnje TE „Tuzla“. Sve datira još od 2009.godine, kada su započete aktivnosti na izgradnji Bloka 7 TE „Tuzla“.

„Uzimajući u obzir činjenicu da je za navedeni projekat JP Elektroprivreda BIH već izradila značajan nivo investiciono tehničke dokumentacije, da ne postoje nikakvi opravdani razlozi zbog kojih bi se odustalo od ovog rješenja, a naročito imajući u vidu značaj projekta, te da za nastavak aktivnosti od presudnog značaja nije usvajanje novog Prostornog plana Tuzlanskog kantona, JP Elektroprivreda BIH planira nastaviti aktivnosti na realizaciji ovog projekta u saradnji s lokalnom zajednicom, kažu iz Elektroprivrede BiH.

Iz Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona potvrdili su navode Elektroprivrede uz pojašnjenje da je važećim Prostornim planom predviđena mogućnost odlaganja šljake i pepela na degradiranom zemljištu nastalom usljed površinske eksploatacije uglja, koje se nalazi unutar granica eksploatacionih polja, uz prethodnu izradu studijske dokumentacije.

„Planirane aktivnosti Rudnika uglja “KREKA” d.o.o. Tuzla (akt Rudnika upućen Ministarstvu od 18.10.2024. godine), koje se odnose na odlaganje jalovinskih masa iz procesa eksploatacije uglja PK Šikulje u kombinaciji sa produktima iz TE Tuzla (šljake i pepela), unutar obuhvata ovog eksploatacionog polja, u skladu je sa namjenama površina utvrđenim Prostornim planom za područje Tuzlanskog kantona“, naveli su iz Ministarstva.

U odgovoru na Žurnalov upit iz ovog Ministarstva su naveli da je toku izrada Prostornog plana za područje Tuzlanskog kantona za period 2025.-2045.. Formiran je Savjet plana u koji su uključeni svi predstavnici jedinica lokalne samouprave. Grad Lukavac je delegirao predstavnika koji ima obavezu da usaglasi sve aktivnosti sa nosiocem pripreme i izrade planske dokumentacije.

Plan da površinski kop Šikulje pretvori u deponiju otpada iz TE Tuzla, kako tvrdi Elektroprivreda BiH, nije od jučer. Razgovora o ovoj lokaciji bilo je i sredinom 2021. godine. prilikom izrade prethodne Studije o uticaju na okoliš za projekat izgradnje postrojenja za odsumporavanje dimnih gasova na bloku 6 u TE Tuzla. I tada su iz Elektroprivrede odredili PK Šikulje kao lokaciju buduće deponije.

U dokumentaciji Elektroprivrede navedeno je da se Površinski kop Šikulje nalazi  na oko 10 km zračne linije od TE Tuzla, komunikaciono je dobro povezan sa sadašnjim objektima TE-Tuzla, drumskom i željezničkom vezom. Urbano jezgro općine Lukavac nalazi se na udaljenosti od 4km zračne linije od PK Šikulje i deponije. U blizini deponije nalaze se naselja Puračić, Devetak, Crveno Brdo, Šikulje i Prline. Sa južne strane deponije protiče Rijeka Spreča na udaljenosti od 150m zračne linije, dok sa sjeverne strane protiče Šikuljačka Rijeka na udaljenosti od oko 1,9km.

„Ukupna površina na kojoj se planira uspostaviti deponija iznosi 456.000 m2, što znači da će debljina sloja otpada iznositi 5,40 m kako bi se zadovoljio kapacitet za odlaganje projektovanih količina nusprodukata od 2.440.000 m3“, navedeno je u dokumentaciji Elektroprivrede.

O prijedlogu Elektroprivrede BiH iz gradske uprave nisu željeli razgovarati sa novinarima. Žurnal je tražio intervju sa gradonačelnikom Lukavca Edinom Delićem, ali do objave ovog teksta nismo dobili odgovor na naš upit. Ranije su se oglasili sa saopštenjem za javnost navodeći da nisu saglasni sa ovim prijedlogom.

– Gradonačelnik je već uputio dopise Elektroprivredi BiH, Termolelektrani Tuzla, Vladi Tuzlanskog kantona, Kantonalnom i Federalnom minstarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša kao i Rudnicima Kreka Tuzla i Šikulje, a u kojima je naveo da nije saglasan sa navedenom inicijativom te traži da i Vlada Tuzlanskog kantona odbije ispravku Prostornog plana za područje Tuzlanskog kantona 2025-2045 u dijelu predloženom od strane Elektroprivrede BiH, saopćili su iz gradske uprave.

Stanje okoliša na području Lukavca ranije je detaljno opisano u Strategiji integriranog razvoja općine Lukavac za period 2019-2027. godina. U strategiji je navedeno da razvoj industrije nije pratilo ulaganje u zaštitu okoliša, što je dovelo do lošeg stanja u svim oblastima zaštite okoliša. Uočen je  prekomjerno zagađen zrak, zagađeno tlo i vode i velike površine degradiranog zemljišta uzrokovane rudarskim aktivnostima. Industrijske otpadne vode na području općine Lukavac sadrže suspendirane materije, nutrijente (hloridi, fosfati, nitriti i nitrati), sulfate, hloride, teške metale, radioaktivne izotope, amonijak, fenole, toluole, benzol, i druge opasne supstance.

Rijeka Spreča, direktno i preko rijeke Jale, je opterećena i zagađena industrijskim otpadnim vodama u količini od 15.775.940 m3/god. Problem koji je uzrok ovom stanju je, ili nepostojanje  sistema za tretman industrijskih otpadnih vod,a ili neadekvatan tretman otpadnih voda (npr. samo određena količina otpadnih voda se propušta kroz prečistač dok se ostale direktno upuštaju u  vodotoke). Otpadne vode iz rudnika na području općine Lukavac sadrže biorazgradive organske materije i  nutrijente (nitriti, fosfati). 

Kvalitet vode rijeke Jale u potpunosti je određen zagađenošću otpadnih industrijskih voda privrednih subjekata (Fabrike soli Tuzla, Poliuretanske hemije Tuzla, Termoelektrane Tuzla) i komunalnih otpadnih voda grada Tuzle, jer ove otpadne vode sačinjavaju više od 90% ukupnog protoka rijeke Jale. Zbog čestih poplava koje izaziva neregulisani dio rijeke, skoro da je uništeno ili se ne koristi oko 600 ha zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju. Na osnovu višegodišnjeg praćenja kvaliteta voda, utvrđeno je da su svi vodotoci u daleko lošijem stanju u odnosu na zakonski utvrđeni kvalitet.

Što se tiče zagađenja zraka, u Strategiji je navedeno da od 2003. godine, od kako postoje mjerenja, kvalitet zraka u Lukavcu je bio uglavnom umjereno zagađen ili zagađen. Višedecenijsko izlaganje prekomjernom zagađenju prouzročilo je da je Lukavac vodeći grad u FBiH po broju oboljenja respiratornih organa i malignih oboljenja. U strategiji su navedeni podaci Zavoda za javno zdravstvo TK i oni iz epidemioloških studija po kojima se može zaključiti da zagađenje zraka prouzrukuje skoro 40 % slučajeva astme, 30% ostalih respiratornih bolesti, a broj oboljelih od malignih bolesti veći je za oko 20% od prosjeka TK. Pored zagađenja zraka, na zdravlje stanovnika općine Lukavac, značajno utiče i neadakvatan kvalitet vode za piće, usljed zagađenja tla teškim metalima, naročito živom ali i organskim zagađujućim tvarima poput poliaromatskih ugljikovodika u Jalskom i Sprečkom polju.