Prvi dan mjeseca maja 1994. godine bio je koban za Airtona Senu da Silvu (Ayrton Senna), trostrukog svjetskog prvaka u Formuli 1 i jednog od omiljenih i najboljih vozača tog vremena. U utrci za Veliku nagradu San Marina pri brzini od skoro 300 kilometara na sat njegov bolid udario je u betonski zid na stazi u Imoli.
Vijest o Seninoj srmrti odjeknula je poput bombe, tišina je zavladala svijetom, govori nam Diana Bećirević, alijas Niven, Bosanka koja je za RAI dva dana uoči velike tragedije uradila posljednji intervju s Brazilcem.
Diana danas živi svoj američki san, a ostala je upamćena kao jedan od seks-simbola bivše Jugoslavije. Osamdesetih godina preselila se u Italiju, gdje je završila žurnalistiku i bila dio tima televizije RAI.
Čiste duše
Iz svog doma u Los Anđelesu uoči 23. godišnjice Airtonove smrti govorila je za “Dnevni avaz” o sjećanju na Senu i posljednje trenutke provedene s njim, ali i o gorkoj nepravdi koju su joj tih dana nanijeli, kako Dijana tvrdi, čelnici najjače italijanske medijske kuće.
Naime, intervju koji je snimljen samo dan ranije, ističe Niven, nikad nije u cijelosti objavljen i emitiran je tek dio Seninih odgovora na njena pitanja, koje je prilikom prikazivanja govorio njen tadašnji kolega.
Kažete da ste 1. maja 1994. godine prvi put čuli tišinu i da je, nakon vijesti o Seninoj smrti, nastao pravi muk?
– Bila sam na derbiju Lacio – Roma, a kada sam izašla iz kuće, znala sam da je Sena imao sudar. Nije mi izgledalo kao nešto mnogo. Na stadionu sam bila s novinarima, jer sam se uvijek i družila s njima, studirala sam tada novinarstvo, i neko mi je rekao: “Dosta je šale, Sena nije dobro.” Kažem: “Ma, dobro, bit će dobro, tu su doktori, bolnica…” I odjednom, mir na stadionu. Mrtvačka tišina. Sena je umro. Tišina može da se čuje i tada sam je čula prvi put. Tog trenutka, Senin duh ušao je u sve nas.
Oni koji su ga poznavali, tvrde da je bio poseban.
– On je imao nešto i to su te smrti, kao što je bila smrt Lejdi Di (Lady) i Džona Kenedija (John Kennedy), kada, jednostavno, cijelo društvo kolabira. One pogode cijelu zemaljsku kuglu i oni koji ga nikada nisu sreli, budu veoma tužni. Sena je vjerovao u život poslije smrti, radio je veoma mnogo na svojoj duhovnosti, bio je izrazito religiozan. Bio je spreman da umre. Nije čekao, ali kad god bi njemu to došlo, bilo bi OK. Bio je tako miran. Bavim se i ja tom duhovnosti, i kabalom, i jogom, i šamanizmom, ali nikad neću biti kao on.
Neki tvrde da je dan ranije svojoj djevojci Adrijani Galisti (Adriane) govorio kako ne želi da se utrkuje, jer je posumnjao u sigurnost vozača nakon što je sa staze izletio Rubens Barikelo (Rubens Barrichello)?
– Ne znam, ali vjerujem, jer je imao strašno veliku intuiciju i bio je veoma ranjiv. To su sve čiste duše, kao kristal, i one to osjete, osjete i patnju drugih ljudi, ne samo sebe.
Lijepa riječ
I Vi ste s njim dan ranije razgovarali o pitanjima života i smrti.
– Recimo, pitala sam ga zašto se krsti prije nego što sjedne u kola i zna li šta to znači. Mnogi ljudi ne znaju što se krste, samo kažu molim se Bogu. Sena je imao najbolje odgovore zato što je to istraživao, nije bio površan. Drugo pitanje je bilo: “Šta misliš kad voziš 300 kilometara na sat” ili “Da li vjeruješ u život poslije smrti?” E, tu smo ostali najduže. On je imao veliku misiju na ovom svijetu. Mislim da je njegova smrt počela da budi savjest u ljudima. Bio je veoma ranjiv.
– Njegova duša bila je veoma čista i sve negativno moglo je da se zalijepi za nju. Imao je lijepu riječ za svakoga i nikada nije želio da vidi loše u ljudima. Opraštao je i suviše. Ranili su ga mnogi. Najbolji prijatelji su ga izdali i ranili. Znam i ko su ti ljudi, bila sam tu. Nismo izlazili na večere, ali je to bilo vrijeme kada se on mnogo družio s Čedom Komljenovićem, koji je bio moj prijatelj, a i izlazio je sa glumicom i modelom Kerol Alt (Carol).
Da li je fotografija koju ste nam ustupili, nastala na snimanja intervjua.
– Da, snimljena je u njegovom stanu u Monte Karlu. Sjećam se i da sam otišla sama u Imolu u petak, sjedili smo na betonu i razrađivali intervju.
Kako to da kompletan intervju nikad nije objavljen?
– Ukrali su mi ga i samo rekli, napravila ga je Niven. Skinuli su mene i stavili u studiju glas Džanija Minolija, koji je to pričao i prikazivao Seninu smrt, a mene nigdje. Onda mi se izvinjavao, bilo je u svim novinama kako mi se izvinjava, ali moj kompletan intervju mora postojati u arhivi, jer pravi intervju još nikad nije objavljen. Samo su pokupili neke sitnice, krali da bi se proslavili i jednim dijelom i razumijemem, jer to je bilo njihovo vlasništvo jednim dijelom. Izaći će to navidjelo, a dok ne izađe, ja ću da pričam.
Objavili ste knjigu “Diana – moja priča”. Pripremate li nešto novo?
– Radim sada na novoj knjizi i još nekoliko projekata. Pokušavam da dobijem prava za jedan veliki film, da napravim rimejk, radim na tome, reditelja oskarovca već imam, pare neće biti problem, ali postoje druga pitanja na koja očekujem odgovor.
Diana.
Joj što imaš dobre noge. Trebalo bi to sačuvat.