Na društvenim mrežama ovih dana osvanuo je status Hasana Ibrakića (SDP BiH) u kojem nakon koalcije SD BiH – SDA, pomalo trijumfalno, navodi:
“I zamislite! Od 35 mjesnih zajednica u Lukavcu SDA ostaje opozicija jedino u Kruševici. 😱
Živjela SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA‼️”
No, iza ove objave krije se priča koja pokazuje da Kruševica i nije baš “socijalistička republika”, a još manje primjer partijskog jedinstva.
Prema službenim rezultatima Lokalnih izbora, SDP BiH je u Kruševici osvojio 171 glas, što bi se na prvi pogled moglo tumačiti kao potvrda snažnog uporišta ove stranke i njenog lokalnog aktiviste Hasana Ibrakića, koji je dobio 162 glasa, te njegovih kolega Hajrudina Hodžića (86 glasova) i Mirele Imamović (103 glasa).
Međutim, zanimljivo je da SDP-ov kandidat za gradonačelnika, Kenan Omerdić, u istom mjestu zabilježio je tek 42 glasa — što je više nego četiri puta manje od broja glasova koje su osvojili njegovi drugovi, kandidati za Gradsko vijeće.
U isto vrijeme, kandidat Socijaldemokrata BiH (SD BiH), Edin Delić, u Kruševici osvaja 170 glasova, gotovo identično broju glasova SDP-a. Nakon izbora, poznato je da su upravo Ibrakić i Hodžić prešli na stranu Delića, dajući mu otvorenu podršku.
Sve to dodatno dobija smisao ako se prisjetimo da se tokom kampanje i unutar samog SDP-a moglo čuti kako je Kenan Omerdić “SDA igrač” i da “ne zaslužuje povjerenje”, te da treba dati podršku Deliću. Upravo takve poruke, prema svemu sudeći, doprinijele su da dio članstva i kandidata SDP-a u Kruševici radi protiv vlastitog kandidata, a u korist protivničkog tabora.
Takav raskorak između glasova za SDP-ove vijećnike i njihovog gradonačelničkog kandidata jasno pokazuje da se dio lokalne SDP strukture — na čelu s Ibrakićem i Hodžićem — aktivno okrenuo protiv svog stranačkog predsjednika i radio u korist Edina Delića.
I dok Ibrakić u objavi priziva “socijalističku republiku” i “drugarstvo”, činjenice govore drugačije — u Kruševici nije pobijedila ideologija ni partijska lojalnost, već lični interesi i politički pragmatizam.
Zato se s pravom može postaviti pitanje: Postoji li uopće drugarstvo ako drug protiv druga radi?
