Kulturnu i umjetničku scenu Bosne i Hercegovine danas je pogodila tužna vijest – u 92. godini života preminuo je akademski slikar Ćamil Osmanović, umjetnik čije je ime decenijama bilo sinonim za vrhunski akvarel i poetski prikaz bosanskog krajolika.
Rođen 1934. godine u Puračiću, Ćamil Osmanović pripada generaciji umjetnika koji su svojim radom ostavili dubok trag u kulturnom identitetu Bosne i Hercegovine. Još kao dječak pokazivao je izuzetan talent za likovnu umjetnost, što ga je odvelo na školovanje u Sarajevo. Tokom svog obrazovanja usavršavao se u oblasti likovne umjetnosti, a kasnije je djelovao kao slikar, vajar, duborezac i likovni pedagog.
Ipak, najveću prepoznatljivost stekao je kao majstor akvarela. Njegove slike krasili su motivi bosanskih sela, rijeka, šuma, starih kuća i pejzaža koji su kroz njegovu četkicu dobijali posebnu emociju i toplinu. Kritičari su ga često nazivali „lirikom bosanskog krajolika“, ističući njegovu sposobnost da kroz igru svjetlosti, boje i vode prenese atmosferu i duh prostora koji je slikao.
Tokom više od šest decenija umjetničkog rada izlagao je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Njegova djela nalaze se u privatnim i javnim kolekcijama, a mnogi ljubitelji umjetnosti smatraju ga jednim od najznačajnijih bosanskohercegovačkih akvarelista. Svojim stvaralaštvom ostavio je neizbrisiv trag u historiji bh. likovne umjetnosti i inspirisao brojne mlađe generacije umjetnika.
Osim umjetničkog stvaralaštva, Ćamil Osmanović bio je posvećen i prenošenju znanja mladima kroz pedagoški rad. Oni koji su ga poznavali pamte ga kao tihog, skromnog i predanog čovjeka, duboko vezanog za rodni kraj i njegove ljude. Upravo ta povezanost s Bosnom i njenim pejzažima bila je vidljiva u gotovo svakom njegovom djelu.
Njegov odlazak predstavlja veliki gubitak za Puračić, Lukavac, Tuzlanski kanton i cjelokupnu bosanskohercegovačku kulturnu scenu. Iza sebe je ostavio bogato umjetničko naslijeđe koje će nastaviti živjeti kroz stotine slika nastalih tokom dugog i plodnog stvaralačkog vijeka.
Generacije koje dolaze u njegovim će djelima i dalje pronalaziti ljepotu, mir i autentičnu sliku Bosne kakvu je vidio i osjećao Ćamil Osmanović.
Poštovani Nastavniče,
Mnogo je tuge u meni, ali i neopisivog osjećaja nekog čudnog spokoja jer znam da ste nas napustili u poznim godinama kao veliki Čovjek – onaj koji će u Puračkim zapisima i u srcima učenika Osnovne škole „Braća Zaimović“ trajno da živi.
Sa beskrajnim i dužnim poštovanjem za sve ono što ste me naučili, od foto-sekcije do umjetničko-pragmatičnih razmišljanja, i za povjerenje koje ste mi još tada nesebično poklonili, ostajem utješen spoznajom da ste sve ove godine živjeli u meni, iako se decenijama nismo vidjeli.
Vaš osmoškolac,
DMB