Pozitivna priča: Lukavčani u posjeti Sremu (FOTO)

Piše: Alma Omeragić, grupa Lucido

Divan je kićeni Srem, lepo je živet u njem'…

Tamo negdje, u Panonskoj niziji gdje Sava i Dunav ljube nebo nalazi se cijelo jedno malo prirodno, gastronomsko, kulturno i historijsko bogatstvo. „Tu je nekad, kažu knjige, bilo more, čekalo me pa presušilo“. Ali zato su tu ostali vinogradi, a zahvaljujući njima i mnogi vinski podrumi. Bili smo u jednome, vlasnika Slobodana Živanovića (Vinarija Živanović – Sremski Karlovci) koji, po recepturi svojih predaka, proizvodi poznata specijalna vina ausbruh i bermet . Na fotkama se vidi stari lagum, koji smo posjetili, a koji je iskopan još u 18. Vijeku.

 U sklopu imanja nalazi se i porodični muzej vinarstva i pčelarstva, koji vjerno odslikava životni put porodice Živanović, a kroz to i historijski razvoj ovoga kraja . S najvećim zadovoljstvom smo degustirali i vino i Živanovićev bermet, te med i propolis – čista desetka!

S nama je bio i jedan dobri čovjek, prepoznatljivi simbol toga kraja, koji i danas svakodnevno nosi nošnju Srema – Aleks Bermet Nenad Ratković (Vinarija Aleks) koji nam je dao da probamo njegov prijeki lijek za sve bolesti – Ljiljin listić, ali bome i Brku za dobar seks, te bermet – posebno likersko vino, koje asocira na Vermut, ali se prozvodi na drugi način, maceracijom više od 20 različitih trava i začina – čini mi se da je proizvodnja bermeta karakteristična za ovaj kraj. Izuzetnog je ukusa, miriše na…. miriše na život, na prirodu, na trave, na ljepotu….

Posjetili smo Muzej šibica. Do neki dan – nikad čula da to postoji. Ali eto, u Sremskim Karlovcima ima i to. Vlasnica muzeja je, kaže, samo nastavila hobi svoje maćehe, poznate glumice Jasne Novak, koja je šibice počela da sakuplja još pedesetih godina dok je živjela u Pragu. Stigle su sa svih meridijana, a svaka je jedinstvena na svoj način. Na malim kutijama predstavljeni su najznačajnij svjetski događaji, pronalasci, kao i razvoj dizajna u protekla dva vijeka. Muzej se nalazi odmah do kuće u kojoj je živio i stvarao Branko Radičević…

Sljedeći dan Zasavica – rezervat prirode i Dani magarice… okolo svuda puno magaraca (mislim, onih pravih pravcatih) i mangulica – autohtone vrste svinja (tzv. vunasta svinja) čije meso gotovo da  ne sadrži holesterol i koja je zamalo izumrla proteklih decenija, a čiji se uzgoj polako vraća na ove prostore. Kotlići, tamburaši, bećarac, Bircuz kod Dabra, plovke, čaplje, kreket žaba, pjesma ptica i puno dobrog raspoloženja – sve na jednom mjestu. 

A onda Ruma, Novi Sad i Petrovaradin, pa kroz Frušku Goru do Sofijinih izvora. Eh, sad, ti Sofijini izvori…nalaze se u zelenilu listopadne šume – visoko drveće, ptice, mir i čist zrak. Na jednom natpisu piše: “Molimo posetioce ovog energetskog i visokoduhovnog mesta da u najvećoj tišini i miru borave u njemu, kao i sa poštovanjem i zahvalnošću prema duhovnim svetlostima koje se tu nalaze i isceljuju aure i tela posetilaca. Zažmurite, opustiti se, ispraznite sve misli i prepustite se, uz molitve, duhovnim energijama za isceljenje. Ostati 20 minuta u energetskom stubu, preko toga je nepotrebno, jer može da se izazove blaga vrtoglavica.”

Ispod teksta je ime “nalazača ovog svetog mesta”, Sofije Milanović. Po njoj je ovo mjesto i dobilo ime “Sofijini izvori”.

Nalaze se na lokaciji gdje put iz Ležimira izlazi na Partizanski put koji se pruža kroz ovu jedinu sremsku planinu. Navodno, na pojedinim mjestima u ovoj šumi postoje jaka magnetna polja koja donose duševni mir, a bome i ublažavaju, pa čak i liječe simptome pojedinih bolesti. Barem tako se priča. Bila. Meditirala čitavih pet minuta (malo što smo žurili, a malo što je i kišica padala) ali svejedno – mnogo je lijepo.

Zatim preko Vrdnika i ispod Vrdničke kule, pa preko Bijeljine – svuda prošli, svojoj kući došli….

“Znam za jedan kućerak u Sremu,
mladost moja stanuje u njemu,
zaspala je, sputanih ramena,
u pidžami od vremena.”

Našim domaćinima Turističkom klasteru Srema, posebno direktorici Fonda, Duški Davidović beskrajno hvala na izuzetnom gostoprimstvu i posvećenosti.