Sliku rađenu tempera bojama u skoro prirodnoj veličini ove dvije mlade umjetnice su sa prekidima radile skoro mjesec dana, da bi je kako kažu završile i pokonile za Dan nezavisnosti naše drage Bosne i Hercegovine.
Inače Aida je učenica trećeg razreda Ekonomske škole u Lukavcu, a Erna trećeg razreda Građevinsko geodetske škole u Tuzli smjer likovni tehničar, obje su se kako kažu likovnom umjetnošću, crtanjem i slikanjem počele baviti od petog razreda osnovne škole i u prethodnom periodu dobitnice su brojnih nagrada i priznanja na općinskom i kantonalnom nivou. Od tehnika preferiraju da rade akvarele posebno sa motivima iz prirode. Obje djevojke po završetku srednje škole namjeravaju upisati likovnu akademiju.
Inače u sklopu programa obilježavanja 1. marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine KUD „Puračić“ će 1. marta u 17,00 sati u Domu kulture u Puračiću prirediti izložbu likovnih radova članova likovne sekcije društava: Erne Kovačević, Aide Krlić i Mirze Šarića, a nakon toga bogat kulturno zabavni program, u kome će uz članove KUD-a „Puračić“ nastupati i članovi KUD „Devetak“, kao i vokalni solisti Anis Djedović, Emina Muminović i Maida Mujkić.
(SodaLIVE.ba)
“…vidim da se divim,
divim se kad vidim…”
Mak Dizdar
Bolji slagvort ne postoji za ovu ljepotu koje su ove dvije mlade umjetnice poklonile za Dan nezavisnosti ” Zemljice Bosne”,svojoj lukavackoj opcini i svome rodnom Puracicu .
Ovim se produbljuje moja enigma koju do dana danasnjeg nisam uspio da rijesim .
Odakle dolazi ta nepresusna inspiracija ljudima tog jedinstvenog podneblja ?
Da li je to ,ponovo ,jos jedan pilog za beskrajnu bajku o
bogu Arsu koji je, hodeci po ovom vilajetu ,( namjerno ili slucajno ) malo vise sjemena zagrabio i prosuo ga dolinom Sprece ?
I otkuda je ,bas ovo tlo, toliko plodno ,pa je porodilo Avdu,Jusufa,Camila,Samira,Atifa,Jakuba…i ,sada ,Ernu i Aidu?
Da li je to stvarnost ili ja to ,samo , snijem ?
I da li sam se , uopste , probudio iz sna koji sam poceo da snim sa danom rodjena ,septembra 54.?
I, kako to ,da da se u tom snu budim i vidim jedan beskrajni akvarel ?
I,kako to, da vidim boje, osjecam zrak ,cujem zvukove ?
I, kako to ,da vidim insana i cujem grohot njegov ?
I, kako to , da plac ne cujem ,bez obzira na minule kijamete ?
Kako to da ,u snu, zvuk okarine cujem ?
Kako to,kada je receno da je umro Avdo ?
I ko to, stalno,ovdje svira i pjeva ?
I onda kada do pjesme nije ?
Bice da je Dusa Avdina.
I bice, da “nema tebi umrijeti”.
Da nema umrijeti ni tebi ,ni meni.
Ni nama sa njim .
Bice da je to pijanstvo od merhametluka.
Mrhametluka ,kojim nas je zadojila Zemljica.
Bice da je to ,zaista san ,kojim smo,
nekada davno ,
zaspali .
I da smo osudjeni
na zivot Nedzadovog Vjecnika.
I da nam je
pjevati ,
pisati
i
slikati
akvarel ,koji je,
nekad ,davo,
neko zapoceo .
Sve dok Bukva ne presusi .
I s njome inspiracija koja je,
kako snijem ,
nepresusna .
I da , zaista,
Nema TEBI UMRIJETI !
I neka mi Ars ,
oprosti.
Oopostite mi
i VI .
Ako u snu,
snijem ?
Hvala Milenko, Puračić je bio i ostaje bogastvo i rasadnik talenata posebno kada je umjetnost u pitanju, ova mladost je garant da će to Puračić i ostati i da će se likovne kolonije slične onima iz 90-ih godina (koje smo zajedno pripremali i održavali u Puračiću) ponoviti možda i u još ljepšem svjetlu.
Hvala još jednom i kada dođeš u Puračić očekujemo te da u ovim prostorijama, koje će nadamo se do kraja biti renovirane, popijemo našu bosansku kahvu.
Imao bih još puno da pišem, ali oprosti danas je četvrtak u Puračiću pa moram da svratim do pijace.
SRETAN NAM DAN NEZAVISNOSTI NAŠE NAJLJEPŠE BOSNE I HERCEGOVINE.
Hazim Osmanović
Puracic je bio i ostao mjesto gdje se kultura duboko ukorijenila i tradicija postala nezavisnom od bilo koga i bilo cega,kao i teskih historijskih trenutaka .
U proslosti je bilo mnogo teskih momenata kada smo mislili da je sa organizovanim oblikom kulturnog rada gotovo.
Nije bilo sredstava,mnogi kadrovi su zbog ,uglavnom ,
opravdanih razloga odlazili.Ali velika vecina je ostala privrzena kulturi i nije mogla da podnese “zedj” za kulturom .Kad- tad su se vracali i pomagali onima koji su ih naslijedili da kultura,a sa njome i KUD Puracic ,ponovo
poleti iz pepela i ,kao Fenix ,dostigne visine ,kao sto je to sada slucaj.
I u onim najtezi momentima ,kada je bilo biti ili ne biti,kada ste se zajedno branili od besprimjerne agresije koja se srucila na Zemljicu ,kada se borilo za opstanak,smogli ste snage da ne zaboravite na kulturu ,
nego da vodjeni nevjerovatnom snagom i zeljom,ostanete dosljedni sebi ,svojim korijenima ,svojim moralnim nacelima i onim sto insana insanom cini.
Potreba za kulturom i “gutljaji slobode”, koje ste sa njome gutali ,je bila eliksir koji je Vas, i KUD Puracic ,doveo do onih visina koje su ,samo koju godinu prije ,izgledale nedostiznim.
Ali ,to nije kraj .To je samo pocetak necega velikog sto mi ,iz perpektive obicnog insana,smrtnika ,nismo u stanju da sagledamo .
To je pocetak jednog leta koji ce trajati mnogo duze od jednog eona.Toliko je ,vjerujem,potrebno da se ispnemo putem koji nas vodi “od gnijezda do zvijezda “.
Zelim Vam(cijelom KUD-u ,kao i predsjedniku Hazimu) mnogo uspijeha na Vasem putu,i zelim da se ubrzo sretnemo u purackom domu kulture ,gdje cemo popiti bosansku kahvu sa lomljenom kockom i ,nako, kako je po tabijatu carsije koja ima dusu ,poeglenisati .
Hvala Vam od srca na lijepim rijecima koje mi mnogo znace.
Vas komsija ,Milenko B.