Na desnoj obali preko puta drvenog mosta nalazio se Topolik, prijeratno omiljeno kupalište i izletište, zbog hladovine, mnogobrojnih Lukavčana.
Tu bi mladi paradirali skokovima sa mosta ne bi li pridobili kupačice koje su ih pažljivo posmatrale. E, među najboljim je skakačima bio Sead Salihbegović, izvanredno je skakao “lastu”, i na taj način je pridobio Stipinu kćerku Ankicu.
Sead je bio prvi biker u Lukavcu.
Stipe Bošnjak (Ankicin otac) bio je kovač. Nekoliko godina po ženidbi stanovao je u ulici Majsterhaus, a zatim je kupio zemljište u Modrac, lijevo od današnjeg mosta na Spreči, i napravio je lijepu obiteljsku kuću. Stipu su Modračani izuzetno voljeli i cijenili jer je umio da popravlja bicikle, ali i po prirodi je bio dobrodušan čovjek.
Ovu i mnoge zanimljive priče o Lukavcu možete pročitati u knjizi “Lukavac, kakav je nakada bio”, autora Faruka Kruševljanina.
Promocija knjige će se održati danas, 29. augusta sa početkom u 18:00 sati u sali za promocije Javne biblioteke Lukavac.
O knjizi će govoriti:
– Prof. dr. Edhem Muftić, recenzent
– Nihada Fajić, direktorica Javne biblioteke Lukavac
– Faruk Kruševljanin, autor
– Mihad Sakić, moderator
Knjiga će se moći kupiti poslije promocije po cijeni od 15,00 KM.
Ja sam najponosnija unuka jer sam imala najbolju baku i djeda na svijetu Ankicu i Seada.
Bilo je predivno biti dio ovakve manifesatcije. Tesko je anci prave rijeci da se izrazi sve ovo ali mogu reci samo da sam ponosna sto sam bila dio ovakvog grada i sto zahvlajjuci Faruku Krusevlajninu koji nam je to dozvolio mozemo biti posnosni sto smo zivejli u ovakvom gradu.
Divno ej bilo vidjeti sve drage ljude na jednom mjestu.
Jos jednom sve cestitke i mnogo uspjeha.
Violeta
Svi oni koji su živili u Lukavcu noe ga u svom srcu.Spomenute ljude i ja sam poznavala i bili su krasni ljudi.I sada ih u mislima vidim kako šetaju čistim i lijepim lukavačkim ulicama.
Pozdrav svim mojim dragim lukavčanima.Ne znam da li ste svjesni kakvo kulturno nasljeđe smo dobili odrastajući u tako uređenom gradiću.
…za Nerminku Sivert–ništa ja nisam ni kazao za gđu. Ankicu i gos.Seada, dobro bi bilo da proćitaš još jednom tekst, i nemoj upadati sama sebi u riječ,niti pokušavam da budem jedan od “Nadrealista” ja samo pokušavam da dođem do istine iz čiste znaželje….O.K.?
Napominjem da mi je jako drago kada vidim nekog starog lukavčana i sjetim se nekadašnjeg života,ali kada čovjek počne da živi od uspomena znaj da mu loše ide.
knjigu sam procito nekoliko puta,i jos jednom zahvaljujem autoru na istoj.nemam namjeru da nikoga napadam ili branim, ali poznavajuci Zlatka dugo znam sigurno da je napusto Bosnu i Hercegovinu radi boljeg i normalnijeg zivota. u danasnjo BiH nije moguce ziviti od svoga rada a svimi koi smo otisli radi sigurnosti ili neslaganja sa nacinom vodenja drzave proglaseni smo lopovima ili izdajicama. veliki pozdrav svim lukavcanima ma gdje se nalaze posebno familiji Salihbegovic. DP
I ima sina koji je sada u stranoj državi,zašto je tamo otišao volio bih da nam se objasni,da li je istina da je…..?
Jeste Zlatko Salihbegovic je u Americi i sta treba da objasni? Ne znam ko je Zgembo molim da mi kazes sta da objasnim. Inace pogledaj na Gogle in na Linkedin sta ja radim u Americi. Nazalost u Bosni danas nema sanse za normalan zivot, ekonomija je u veoma losem stanju, mladi nemaju skoro nikakve sanse za zaposlenje i slicno. Ako neko treba da nesto objasnjava to su politicari nacionalnih partija koji su to sve i napravili.
Hvala Zlatko Salihbegovic.
Divna prica,divni ljudi,prekrasna vremena 🙂 Lukavac naseg djetinstva i mladosti. Ne znam samo zasto ovako divnu uspomenu neki tamo Zgembo (misleci da je iz “Nadrealista”) kvari svojim komentarom,a gosp.Zlatko Salihbegovic nema potrebe da mu se pravda.Zlatko,budi ponosan i dalje na svoje roditelje,kao sto je i Maja L. najponosnija unuka svojih legendarnih bake i djeda !!!!
…nisam ni tražio od Zlatka da ništa objašnjava,a čuo sam da je Zlatko maznuo neku lovu i da je pobjegao negdje u inostranstvo i tražio sam objašnjenje za to,je li to neki grijeh biti znatiželjan?
Inače ja sam stari lukavčanin i nisam otišao iz Lukavca,nisam podvio rep pred ovim problemima koji su nabrojani,još uvijek sam u Lukavcu, a najlakše je bilo otiči kada “zagusti” Musto je imao gdje da ode ali nije.Inače teško je i teže u čitavom svijetu!