Damir Imamović za SodaLIVE.ba: Radujem se što dolazim u Lukavac

6 min. za čitanje
Highlights
  • Ja sam sve najbolje čuo o Centru za kulturu u Lukavcu i njegovoj publici tako da jedva čekam da dođemo.
  • Dok pjevam i sviram, ne mislim ni o čemu osim o pjesmi.
  • U Lukavac dolazim sa izuzetnom violinisticom, Ivanom Đurić iz Sarajeva.

Nakon dugog niza godina posvećenih istraživanju sevdalinke, koncerata u brojnim svjetskim metropolama, značajnih priznanja na evropskoj muzičkoj sceni, najbolji muzičar Evrope u 2021. godini, po ocjeni britanskog magazina Songlines, Damir Imamović će 9. juna održati svoj prvi koncert u Lukavcu.

Contents
SodaLIVE: Nemamo često priliku u našoj zemlji, a pogotovo u manjim gradovima poput Lukavca, gledati i slušati naše umjetnike koji su ostvarili zapažene rezultate van granica Bosne i Hercegovine. Šta smatrate uzrok tome?SodaLIVE: Centar za kulturu Lukavac nedavno je organizovao  koncert Amire Medunjanin, koja je tom prilikom izjavila da je iznenađena brojnom publikom u Lukavcu koja ima taj istančani osjećaj za sevdah. Koliko, iz Vašeg iskustva, ima interesa domaće publike za ovakvu vrstu interpretacije sevdaha i koliko zapravo izvođači znaju o tome?SodaLIVE: Oni koji su Vas imali priliku slušati kažu da, kada počne koncert, zatvore oči i uživaju u svakoj sekundi emocije koju prenosite kroz vlastitu, nesvakidašnju interpretaciju sevdaha. Šta je sve utkano u taj finalni, sveukupni utisak koji ostavljate na sceni?SodaLIVE: Vi ste zapravo pjevač koji priča priče, što je i naziv zadnjeg albuma (Singer of tales), a sarađujete sa brojnim poznatim imenima sa svjetske muzičke scene. Muzičari poput jazz basista Grega Cohena ili kamanče majstora Derya Türkana, nesumnjivo ostavljaju trag u toj drugačijoj, svevremenoj, interpretaciji.  Da li je takva saradnja ključna da bi sevdah, u novoj dimenziji, bio predstavljen svjetskoj publici?SodaLIVE: Trebalo Vam je dugo vremena da se opredijelite za sevdalinku iako potičete iz loze velikana sevdaha Zaima Imamovića. Veliki doprinos izučavanju i prezentovanju prikupljenog materijala o historiji razvoja sevdalinke dajete i kroz istraživačko – obrazovni projekat SevdahLab?

To je ujedno i povod za razgovor sa ovim vrsnim istraživačem i interpretatorom sevdalinke.

SodaLIVE: Nemamo često priliku u našoj zemlji, a pogotovo u manjim gradovima poput Lukavca, gledati i slušati naše umjetnike koji su ostvarili zapažene rezultate van granica Bosne i Hercegovine. Šta smatrate uzrok tome?

Ne vjerujem da je razlog neki poseban. Mislim da kao društvo jako malo radimo na infrastrukturi za koncerte i kulturu uopće. Teško je organizovati koncert i u našim većim gradovima, a kamo li u manjim. Muzička scena nam je tako žrtva svih ovih procesa osiromašenja koje živimo već predugo. Zbog toga mi je uvijek izuzetno drago kada se u nekom našem mjestu pronađe energija da se pokrene ili održi neki kulturni centar koji ima svoju publiku, nastoji da joj prezentira sve što se dešava na našoj sceni i šire. Inače, ja ne razlikujem nikada publiku po tome koliki je grad, gdje se nalazi i sl. Publika je publika i uvijek joj treba dati svoj maksimum.

SodaLIVE: Centar za kulturu Lukavac nedavno je organizovao  koncert Amire Medunjanin, koja je tom prilikom izjavila da je iznenađena brojnom publikom u Lukavcu koja ima taj istančani osjećaj za sevdah. Koliko, iz Vašeg iskustva, ima interesa domaće publike za ovakvu vrstu interpretacije sevdaha i koliko zapravo izvođači znaju o tome?

Ja sam sretan da sam uvijek nailazio na odličan prijem kod naše publike. U BiH i širom svijeta. Mi izvođači dolazimo tamo gdje nas pozovu, gdje ljudi već imaju neki senzibilitet za to što radimo. I ja sam sve najbolje čuo o Centru za kulturu u Lukavcu i njegovoj publici tako da jedva čekam da dođemo. Već sam dobio nekoliko poruka iz Lukavca i okoline, od ljudi koji namjeravaju doći na koncert. Pravi se lijepa atmosfera i ljudima je drago da dolazimo. To je uvijek najvažnije za uspjeh koncerta.

SodaLIVE: Oni koji su Vas imali priliku slušati kažu da, kada počne koncert, zatvore oči i uživaju u svakoj sekundi emocije koju prenosite kroz vlastitu, nesvakidašnju interpretaciju sevdaha. Šta je sve utkano u taj finalni, sveukupni utisak koji ostavljate na sceni?

Mene sevdah interesuje u svakom njegovom aspektu: i kroz njegovu historiju, i kroz različite načine interpretacije. Ali, kad izađem na scenu, sevdah je samo priča: zatvorim oči i pustim da te priče poteku. Iskreno, ni sam ne znam šta je tu sve utkano jer dok pjevam i sviram, ne mislim ni o čemu osim o pjesmi. Postajem jedno s publikom i zajedno prolazimo kroz neku vrstu katarze koju donose pojedine pjesme.  

SodaLIVE: Vi ste zapravo pjevač koji priča priče, što je i naziv zadnjeg albuma (Singer of tales), a sarađujete sa brojnim poznatim imenima sa svjetske muzičke scene. Muzičari poput jazz basista Grega Cohena ili kamanče majstora Derya Türkana, nesumnjivo ostavljaju trag u toj drugačijoj, svevremenoj, interpretaciji.  Da li je takva saradnja ključna da bi sevdah, u novoj dimenziji, bio predstavljen svjetskoj publici?

Pa, sigurno je to važan dio priče. Ja sam svoj prvi album objavio 2006. godine i “Singer of Tales” je ukupno moj sedmi album. Što je čovjek duže na sceni, sve više je potrebno da publici prezentira nešto novo i drugačije. Osim toga, i za mene kao umjetnika jako je važno otvoriti naš sevdah izuzetnim muzičarima iz cijelog svijeta. Puno naučim uvijek kada vidim kako ga oni doživljavaju. U Lukavac dolazim sa izuzetnom violinisticom, Ivanom Đurić iz Sarajeva, mojom starom saradnicom. Također, sa nama će biti i jedan novi, mladi muzičar, trubač Benjamin Drijenčić. Pored saradnji sa stranim muzičarima, uvijek se trudim otkrivati nove mlade ljude kod nas. Izuzetno mi je važno kako oni čuju sevdah i kako ga interpretiraju.

SodaLIVE: Trebalo Vam je dugo vremena da se opredijelite za sevdalinku iako potičete iz loze velikana sevdaha Zaima Imamovića. Veliki doprinos izučavanju i prezentovanju prikupljenog materijala o historiji razvoja sevdalinke dajete i kroz istraživačko – obrazovni projekat SevdahLab?

Negdje 2011. godine bio sam pozvan na jedan razgovor o sevdahu sa mladim ljudima u Mostaru. Tada sam možda po prvi put shvatio koliko je naša publika žedna da sazna više o sevdahu i tom cijelom kulturnom kontekstu iz kojeg sevdah dolazi. Zbog toga sam se odlučio raditi puno više na podizanju svijesti o historiji sevdaha i zato od tada, paralelno s mojom koncertnom aktivnošću, držim multimedijalna predavanja o historiji sevdaha. Publika tu ima priliku vidjeti fotografije, videa, čuti stare snimke i saznati kako je sevdah kroz svoju historiju polako postajao ono što je danas: vibrantan muzički žanr koji u svakom vremenu pronađe put do njihovih srca.

Podijeli ovaj članak
3 komentara
3 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

Poštovani,
prema informacijama jednog od starih lukavčana koji je gostovao na LTV u emisiji Naše gore list, spomenut je pradjed Damira Imamovića koji je porijeklom iz Turskog Lukavca ali je spletom okolnosti odselio iz Lukavca, pa bi bilo dobro tu informaciju provjeriti s Damirom i ukoliko je tačna istaknut je. Naš je i Zaim i Nedžad i Damir ali možda su i više naši nego što to znamo 🙂

LP
Anonimus

okaljao sevdah – jedini interpretator sevdaha koji je našao u nj.elemente (zamislite) pederstva! može komotno s božom u istu vreću.

Mislim da je pomijesao Lukavicu i Lukavac.

adbanner