Zločini u Lukavcu: Dobio informacije od optuženog o nezakonitom zatvaranju

Izvor: Sud BiH/BIRN

Suđenje: 29. Juni

Na suđenju za zločine počinjene na području Lukavca, svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako ga je optuženi Zijad Srabović obavijestio o nezakonitom zatvaranju u privatnom zatvoru.

Svjedok Anto Pranjić je kazao da je bio načelnik za bezbjednost Okružnog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Tuzli, a da je Srabović bio zadužen za bezbjednost u Opštinskom štabu u Lukavcu.

On se prisjetio kako ga je polovinom 1992. Srabović obavijestio da se u silosu nalazi privatni zatvor pod kontrolom izvjesnog Morankića. Pranjić je rekao da je odmah obavijestio svoje saradnike i da se javio Miralem Porobić, koji je inače bio advokat i koji je kazao da je u dobrim odnosima s Morankićem.

Svjedok je izjavio da je Porobić, kada se vratio, rekao da tamo više nikoga nema i da je zatekao neke vojnike koje je Morankić “vojnički kažnjavao”. Naveo je da ga Srabović više nije obavještavao o sličnim problemima, kao ni o zatvaranjima u školi.

Pranjić je kazao da je Morankića sreo dva-tri puta i da je on imao svoju jedinicu koja je u početku bila “malo više zasebno” i koja je bila bolje opremljena.

Optužnica tereti Zijada Srabovića, Refika Morankića, Ahmeta Bajrića, Abida Arapčića, Senaida Ćosića, Pašagu Čajića, Samira Džambića i Mirsada Žilića za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu počinjena u periodu od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice”, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.

Na pitanja Srabovićevog branioca Šabana Mujčinovića, Pranjić se složio da su Vojna policija i njen komandir potčinjeni komandantu jedinice, da organ bezbjednosti na nivou Opštinskog štaba nema komandnu nadležnost nad Vojnom policijom. Potvrdio je da organ bezbjednosti prati i obavještava o kriminalnim aktivnostima kao što su šverc, dezerterstvo i pobuna, te da prosljeđuje informacije komandantu i organu bezbjednosti u Okružnom štabu.

Na Morankićevo pitanje Pranjić je rekao da nije znao da je on bio pomoćnik komandanta za pozadinu, napominjući da to nije ni morao znati. Rekao je da pomoćnik komandanta za pozadinu nije mogao izdavati naređenja jedinicama na terenu.

Svjedokinja Milada Marjanović je izjavila da je u maju 1992. napustila Lukavac, a da je u Zagrebu slučajno čula da joj je suprug Ratko “nestao”. Kazala je da se vratila u septembru i da je išla u policiju i vojnu komandu da se raspita za njega, ali da su joj rekli da ništa ne znaju.

Kazala je da joj je komšinica Danica rekla da ih je vidjela te da je otišla u njenu baštu u predgrađu Lukavca, odakle je preko rijeke vidjela supruga i još trojicu. Kako je kazala, njih četvorica su sjedila, a jedan s puškom je hodao.

Svjedokinja je ispričala da se kasnije na ulici zaustavilo vozilo iz kojeg je u uniformi izašao Zoran Mićanović zvani Kirija, koji je bio jedan od ljudi koje je vidjela sa suprugom. Kazala je da joj je prišao i rekao: “Traži nam spasa.” Marjanović je kazala da joj je Kirija rekao da su oni “gore, kod Fike u Modracu, u klaonici”.

Dodala je da je jedna žena telefonom zvala izvjesnog Muhameda, bezbjednjaka iz Tuzle, kako bi pomogao njenom suprugu i drugima. Rekla je da se njen suprug vratio nakon izvjesnog vremena i da mu je glava bila zamotana.

Prema njenim riječima, u početku nije ništa govorio, a poslije joj je ispričao da mu je neki čovjek zarezao uho. Kazao joj je i da ga je kombijem odvezao Ahmet, kojeg su znali kao konobara.

Suprug joj je, kako je navela, govorio da njega nisu maltretirali kao druge. Pričao joj je da su ga podizali lancima svezanim za noge i spuštali u bure s vodom, da se jednom onesvijestio od batina, kao i da ga je izvjesna Begzada iz Doboja gazila štiklama.

Optuženi Bajrić je pitao svjedokinju da li se sa Zoranom Mićanovićem dogovarala šta da kaže, na šta je svjedokinja odgovorila da joj je suprug rekao ko ga je priveo, a ne Mićanović.

Svjedok Enver Ćosićkić kazao je da je bio u Vojnoj policiji u Lukavcu i da su u početku bili smješteni u Srednjoškolskom centru. Naveo je da su njegove kolege išle u pretrese kuća u Puračiću, jer su postojale informacije o nezakonitom oružju.

On je rekao da je vidio kada su dovođena neka neka lica iz Puračića, a čuo je da je u jednoj prostoriji bila starija osoba koja je preminula.

Ćosićkić je kazao da je jednom dobio naredbu da sa dvojicom kolega preuzme tri lica koja su bila u “Klaonici” u Modracu. On je rekao da je tu naredbu dobio od Srabovića.