Piše: Mihad Sakić
Miro Podhradski je preminuo 13. oktobra,2025.godine u Lukavcu. Miro je bio dijete Lukavca. Istinski Sođanin. Volio je svoj grad u kojem je proveo cijeli svoj život, izuzimajući vrijeme provedeno na školovanju. Miro je stariji sin Ivice Podhradskog najpoznatijeg graditelja Grada Lukavca iz perioda socijalizma.
Miroslav Podhradski u Lukavcu će ostati upamćen kao čovjek koji se od ranog djetinjstva zalagao za svoj Grad. Njegovi svremenici pamtit će ga kao talentovanog muzičara, fudbalera, društvenog čovjeka kojeg je krasila skromnost , spremnost da pomogne drugima ljudima a naročito ozbiljnost u svim poslovima sa kojima se sučeljavao najviše na polju građevinarstva. Pričao mi je prije nekoliko godina Mirin drug iz djetinjstva, Mirsad Telalović , tuzlanski slikar.
Jedne godine dok su se održavale igranke, koncerti i zabave gost Lukavca bio je niko drugi, do Kemal Monteno. Šetajući gradom Kemo je naletio na grupu mladića koji su igrali lopte na malom igralištu u Pionirskoj ulici. Lukavački loptaši su odmah ,na njegov nagovor u igru ubacili i Kemala Montena , sarajevskog muzičara i u to vrijeme dobrog fudbalera. Neka od dvije ekipe je ,sigurno pobijedila. Najvažnije je da je pobijedilo drugarstvo. Dobar dojam na Montena , kao fudbaler ostavio je Miro Podhradski. Brzonog, dribler, majstor za pripremiti šansu ali i zabiti gol. Toga dana ,Miro je bio glavni i na Keminom koncertu na Partizanu.
U ranoj mladosti Miro je naučio svirati nekoliko muzičkih instrumenata. Porodica Podhradski u svome stanu imala je klavir. Miro je pored pohađanja časova muzike u stanu uspio snimiti i uspješno svirati djela klasične ali i muzike vremena u kojem je odrastao. Tih šezdesetih godina u Lukavcu je bilo i druge djeca koja su znala uspješno svirati na klaviru i drugim modernim muzičkim instrumentima. Da je Miro bio dobar u baratanju na klavirskim dirkama lično sam se uvjerio prije nekoliko godina. Naime Miro je dolazio u lukavačku Gradsku biblioteku uzimajući knjige za čitanje. Jednom je došao za vrijeme pauze, kada bibliotekari izađu na mali predah. Vidjevši klavir u jednoj Sali lukavačkog centra za kulturu Miro je ušao u salu ,sjeo na klavirsku stolicu i počeo svirati. Vrata su bila otvorena , umilni tonovi koje je Miro napravio svojim prstima ubrzo su se čuli u većem dijelu zgrade Doma kulture. Bibliotekari i drugi zaposlenici i gosti ustanove su privučeni lijepom muzikom,što u prolazu, što zbog lijepih zvukova su došli do sale i ušli u istu ,da bi nakon kratkog muzičkog predaha kojeg je Miro napravio, zapljeskali i zahvalili se Miri na muzičkom poklonu kojeg im je toga dana ,na najljepši način učinio dostupnim. Miro se „publici“ kulturno zahvalio i poručio da bi bilo dobro angažirati klavir majstora da naštimuje neke od tipki. Saznavši za to direktor Centra za kulturu Lukavac, Neven Tunjić već narednih dana ,dao se na posao i klavir je doveden u optimalno stanje.
Posljednjih nekoliko godina Miro je dolazio u Gradsku biblioteku po knjige i na drugarski razgovor. Od Mire sam saznao dosta zanimljivih priča iz prošlosti Grada Lukavca. Porodica Podhradski je često poklanjala knjige Našoj biblioteci. Pored svakodnevne literature ,bilo je tu i stručnih knjiga iz oblasti tehničkih nauka. Jednom prilikom u biblioteku je došao jedan mladi Lukavčanin koji je bio student građevine ili arhitekture. Miro je saznavši da momak studira njemu drage nauke, mladiću obećao pokloniti svoje dobre knjige iz pomenutih nauka. Za dva dana knjige su bile u biblioteci. Miro je ispunio obećanje i puno obradovao mladog studenta. Kasnije je taj čitalac završio studije i uvijek bi se učtivo zahvaljivao meni u Mirino ime. Tako je bilo i prije nekoliko mjeseci.
Miru Podhradskog pamtićemo po njegovoj eleganciji u ophođenju sa ljudima, ali i eleganciji njegovog izgleda i držanja u gotovo svim prilikama. Kada je hodio lukavačkim ulicama. Kada je rukovodio radnicima i saradnicima u GP Tehnika u Lukavcu. Tako je bilo na svim gradilištima na kojima je radila Tehnika. Ova lukavačka firma građevinske poslove obavljala je u Bosni i Hercegovini i na cijelom prostoru socijalističke Jugoslavije. Radili su naši Tehničari i na drugim kontinentima.
Miro je bio tu „kad je bilo najteže“. Sredinom avgusta 1993. ratne godine, nakon nastupa glumca Emira Hadžihafizbegovića sa monodramom „Godine Prevare“, na velikoj sceni Doma kulture Lukavac, petnaestak minuta po završetku predstave jedan haubički projektil probio je krov na dijelu iznada Velike sale. Srećom da su publika i zaposlenici već bili napustili pomenutu salu. Pričinjena je velika šteta ,srećom bez težih posljedica po ljude. Kada se stanje tih dana malo primirilo, pogled iz sale je dopirao ,daleko na nebo. Trebalo je popravit veliku štetu. Tada sam radio na mjestu Ratnog direktora RO Dom kulture „Đuro Pucar Stari“. Novaca tad nije bilo, ni na dalekom vidiku. Obratio sam se za pomoć Ratnom direktoru GP Tehnika Lukavac .
Direktor Miroslav Podhradski je odmah došao sa ekipom svojih saradnika. Radnici su u sali montirali skelu. Za desetak dana sala je vraćena u funkcionalno stanje. Mogla je nastaviti svoju ratnu misiju kulture. Naravno, zahvaljujući prvenstveno dobrom i vrijednom lukavčaninu Miroslavu Podhradskom. Svoj patriotizam i vjernost Lukavcu i državi Bosni i Hercegovini , Miro je dokazao na velikom broju primjera. Takav je bio u vrijeme ratno. Takav je bio u vrijeme predratno i vrijeme poratno. Zbog brojnih nepravdi i nepoštenja pojedinaca Miro je obolio. Teško je bio bolestan. I ,sa takvim zdravstvenim tegobama borio se za prava ljudi sa kojima je dijelio i zlo i dobro u preduzeću, u Gradu Lukavcu. Najviše je volio svoju porodicu, svoje najbliže. Ovom prilikom kroz kratko sjećanje na dobrog čovjeka upućujem riječi ljudskog saosjećanja Mirinom sinu Vanji, supruzi Nizadi, unuku Janu, snahi Ani, bratu Zlatku, njegovoj supruzi Azri, bratićima Denisu i Tiani, svastici Mirsadi, nećaku Erolu, te svim drugima rođacima i porodicama, komšijama i prijateljima Našeg Miroslava Mire Podhradskog.
Neka naš Miro počiva u miru. Hvala mu za sva dobra djela koja je činio za vrijeme svoga života. Pamtit ćemo Miru. Kao Dobrog čovjeka.
Sakić Mihad
Lukavac, 14. oktobar,2025 godine.
Sahrana Miroslava Podhradskog će biti obavljena u srijedu, 15. oktobra na Gradskom groblju u 16 sati.
