Pepo je otišao na neki drugi svijet, ali ostalo je nekoliko fotografija i sjećanje na njegove anegdote i izreke. Tako je jednom stao Pepo ispred zgrade Opštine i govorio:
– Bože pošalji mi 10 maraka.
Kada ga je čula, jedna mu je uposlenica bacila 5 maraka, a Pepo je nakon toga izgovorio:
– Hvala ti Bože, al’ ne šalji više preko Opštine – uzmu pola.
Isto tako, za vrijeme agresije dobio Pepo dva paketa od Centra za socijalni rad. Kaže njemu Vlatko iz Centra:
– Eto Pepo, može ti to biti dugo. Pepo mu na to veli : ”More čitavog života, ako ne jede.”
Ostale su upamćene i neke njegove izreke, većina nema nikakvo značenje ali su simpatične i sigurno će ostati zauvijek u našem sjećanju.
- Nemoj meni kezi zube, more bude zadnja noć.
- Oće pije, neće radi.
- Ova noć nije moj dan.
- Ide šuma vješa grana, ide tobus vozi poso…
Toliko o Pepi, legendi Sode…
Ma PEPO je legenda,,hvala na slikama….
Tudji cojk .ebo svoju zenu….
ovo je jos jedna Pepina anegdota za arhiv.
Jbt poceli ste citiirat njegove bisere, kao da je najmanju ruku neki Nobelovac…Odvadte malo. Pepo je bio jedan obicni beskucnik sa kojim se narod sprdacio i nista vise …
A ti si vjerovatno neka uzvisena licnost koju trebamo da pamtimo.Bio je beskucnik,ali ne u dusi. Njega se ljudi sjecaju po dobru i sjecat ce ga se jos dugo dugo…
@kontras: Tako je to, narod pamti i beskucnike koji su imali duha (kao na primjer Pepo), a gnjide poput funkcionera i stranackih poltrona kojih je danas Lukavac prepun – jok! Kozmicka pravda “ukontru” tebi 😉
Pitam se hocete li i Didu ovako javno prikazivati(kada umre) kao Nobelovca ili bolje receno kao uspjesnog estradnog umjetnika.
NIšta nemam protiv Pepe, svako sa naše opštine ga se sjeća i lijepo je podsjetiti se.Pitam samo urednika zašto se ne prisjetimo još nekih ososba koje više nisu među nama a ima ih takvih i mnogo boljih primjera kao što su recimo Nuska i nastavnik Rizah Begić, pa u budućnosti Edo dimnjačar itd itd.Nisam iz Lukavca ali vjerujem da Lukavačka raja zna mnogo više osoba kojih se treba prisjetiti.
Pepo je pozitivno uticao na okolinu i ljudi su ga voljeli. Uvijek si oko njega mogao vidjeti
samo nasmijana lica. To nije bilo nikakvo sprdanje nego jednostavo neki vid komunikacije
sa njim. Pepo nije bio beskućnik imao je on neku kućicu gdje je živio ali je volio lutati po Lukavcu.
Zato se rado sjetimo Pepe jer je nosio sa sobom neko svjetlo i radost za razliku od onih mrzovoljnih i depresivnih osoba koji samo prosipaju cinizam i zlobu i kojima smeta kada se o bilo
kome ili bilo čemu, (sem o njima samim, vjerovatno) govori pozitivno i sa radošću.
Pepo king! Stvarno lijepo sjecanje..
Skoro svako “misto” je imalo svoga “Lera”, pa tako i Lukavac. Sjećam ga se posebno iz gimnazijskih dana.Na velikom odmoru smo isli da pojedemo pitu ili “haše” s frtaljem ‘ljeba .
Bijaše to, uglavnom, između pruge i pijace gdje je Pepo redovno obitavao. Često se dešavalo da mu od skromnog đačkog džeparca kupimo i nešto “zehire”. Sjeo bi s nama i jedući “ispalio” po neku svoju “legendarnu”.Dužina njegova boravka je zavisila da li je toga dana s nama u društvu bio i Fikret Sokolušić-Fićo, još jedna od lukavačkih legendi. On je s Pepom znao njabolje…
pepina najbolja je bice sega bice okapi ali nema ebaca
mislim da imamo mnogo moralnijih osoba čije životno djelo treba promovisati. Šta smo mi ako nam je simbol grada pepo? bez omalovazavanja pokojnog, ali, ipak, dotični moze samo u rubriku humor. izvinite redakcijo, ali zaista ne razlučujete šta su istinske vrijednosti čovjeka