Prije nekoliko dana iz Indije su se vratili bh. inovatori sa svjetske izložbe inovacija gdje su predstavljena neka najnovija tehnološka rješenja.
Tri medalje stigle su u BiH, a ona zlatna pripala je Zehrudinu Osmanoviću, profesoru Tehnološkog fakulteta u Tuzli. Osmanović je posebno za RSE govorio o svojoj inovaciji, te zašto je ona prepoznata kao rješenje problema prisutnog u cijelom svijetu.
Profesor Zehrudin Osmanović uočio je dugogodišnji problem u svojoj lokalnoj zajednici u Lukavcu, a to je ogromno kemijsko taloženje zagađujućeg otpada koje nastaje proizvodnjom soli i sode.
Budući da je i sam znanstvenik, odlučio je pronaći, odnosno osmisliti industrijsko rješenje kako da otpad postane novi proizvod – zamjena za kamen krečnjak koji je standardna sirovina za proizvodnju cementa.
„S jedne strane, smanjila bi se eksploatacija kamena krečnjaka, s druge strane, prostor se ne bi devastirao u onoj količini koja jeste i mogao bi se koristiti u druge svrhe, a s treće strane, i fabrika koja sada plaća odgovarajućim institucijama u BiH u dijelu opterećenja okoliša smanjila bi trošak, a četvrti efekat se odnosi na proces proizvodnje cementa koji bi bio poboljšan korišćenjem ovog dijela umjesto kamena krečnjaka, a smanjuje troškove eksploatacije i pripreme sirovine”, objašnjava profesor OSmanović i dodaje: “Dakle, izbjegavamo eksploataciju kamena krečnjaka, transport, nema mljevenja. Sve to ima efekte u cementnoj industriji, a s druge strane ne mijenja ništa u procesu proizvodnje cementa, jer je tako proizveden cement po standardu evropskih normi.“
Otpad koji se sada taloži u Lukavcu ljudima je uglavnom poznat kao bijelo more i pokriva desetke dunuma zemlje. Istraživanja kažu da po zdravlje ljudi nije opasno, ali nam profesor Osmanović kaže da rizik ipak postoji.
„Prije par godina ovdje smo imali poplave i ne daj Bože da je ta voda koja je naišla probila taj blok koji nije tako stabilan. Moglo se desiti da ta ogromna količina taloga uz tu vodu postane pokretljiva, da uđe u riječne tokove. Mislim da bismo imali ‘bijeli grad’ sve do Beograda. Cijelo korito Spreče bilo bi time zatvoreno i došlo bi do još većih poplava“, objašnjava Osmanović.
Smatra da je potrebno što prije pronaći rješenje za ovaj kemijski otpad, uraditi odgovarajuće ekonomske studije koje bi pokazale koliki su pozitivni efekti ovakve inovacije. Ekološki efekti već su opravdani, a budući da sama inovacija predstavlja novu investiciju, sasvim je sigurno da bi dovela i do otvaranja novih radnih mjesta.
Osmanovićeva inovacija u Indiji je predstavljena kao jedinstveno rješenje za veoma rasprostranjen problem u svijetu.
„Kada prijavljujete patent, morate ispitati tzv. stanje tehnike – morate pretražiti po bazama da vidite da li je neko nešto slično napravio. To zaista ima procedura. Ne možete ništa prijaviti, a da to već negdje postoji. Sličnih rješenja ima – tipa da se to negdje odlaže u more, da se takve površine zatrpavaju, da se rade neke kultivacije, takvih rješenja ima, ali ja nisam naišao na ovakvo rješenje, pogotovo da je u blizini ovakva cementna industrija kao kod nas, da se ovaj talog koristi kao jedna od sirovina u ovoj industriji“, navodi Osmanović.
Ovo nije prva zlatna medalja za Osmanovića. Priznanja je donio s nekih od najvećih inovatorskih natjecanja u zemljama Europske unije.
„Ja to ne gledam kao nagradu samo meni. Nagrada je svima onima koji od osnovne škole, srednje škole i fakulteta, instituta, penzioneri – svi koji odvajaju dodatno vrijeme da nešto čačkaju, istražuju, razmišljaju o tome da li postoje nekakva drugačija rješenja. Ovdje u Tuzli imate jako puno primjera mladih istraživača – najbolji primjer je Srednje tehničke škole u Tuzli. Tako je i ovo nagrada i svima njima, a meni posebno“, kaže Osmanović.
Kako stvari stoje, Osmanovićevu inovaciju potrebno je što prije komercijalizirati, odnosno uvesti je u sustav industrije. Otkrili smo da naznake za takvo nešto već postoje. A pametna ideja – kada se pretvori u rješenje, baš poput profesorove, može donijeti dobrobit cijelom društvu.
