fbpx
Ad image

Lijepa priča: Porodica Erdil iz Turske posjetila porodicu Huskanović iz Puračića

1 min. za čitanje

ef7996ff-28a6-4f39-8f5f-edb759b9defe

Dugogodišnja kulturna saradnja između KUD “Puračić” i folklornog ansambla općine Havsa iz Turske, ovih dana je proširena sa jednim interesantnim događajem.

Naime porodica Erdil čija je šesnaestogodišnja kćerka Minel prethodnih godina dolazila na festival u Puračić, odlučila je svoj zimski odmor provesti u Puračiću i Bosni i Hercegovini te posjetiti porodicu Huskanović, kod kojih je njihova kćerka boravila prethodnih godina.

881cda62-417f-4658-9b04-e10621548d2d

– Nakon puno lijepih priča o gostoprimstvu Puračaka i sami smo poželjeli posjetiti Puračić i porodicu koja je mnogo puta ugostila našu kćerku. Izjavili su za naš portal Minelini roditelji.

Trodnevni boravak u Puračiću iskorišten je da se porodice bolje upoznaju i druže, a Puračaci su svojim gostima pokazali Sarajevo, Tuzlu, Lukavac i jezero Modrac.

18ec9998-b429-46b4-bf3a-e687fa16086c

Rastanak je bio najteži, pa su kroz suze obećali jedni drugima da će ponoviti posjete, a gosti iz Turske su pozvali Huskanoviće sebi u goste što bi se moglo desti već u ljeto.

263dca92-98cc-44ad-be27-0d81bdc97e3e

Bila je ovo historijska posjeta i vjerujemo da će slične posjete između mještana Puračića i Havse u narednom periodu biti sve češće.

Podijeli ovaj članak
5 komentara
Subscribe
Notify of
5 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

divno

Ljepota zivljenja na puracki nacin.Domsacinski docekati goste i ostati u prijateljstvu
je tradicija pravih Puracaka koji za drugi nacin ne znaju. Mnogo duse i merhametluka je
za to potrebno.Bas mnogo.Mnogo necega cega je na danasnjem dunjaluku sve manje.
Ostade moj jaran dosljedan sebi.Sjecam ga se kao jednog mladjeg komsiju , koji je sa mladim ljudima,k'o sto je bio rahmetli Kriger, davao tadasnjoj carsiji jednu modernu aromu
“osamdesetih”, godina koje nam je “netko” tako brutalno pokrao.Ipak je podosta lijepoga preteklo.Prije neki dan jaran Hazim posla jednu staru fotografiju, te osjetih toplinu sjecanja na Jadran, na Basko Polje i jedan kamp.Zdravo bili, porodice Huskanovic.

Dobro kažeš Milenko ,dobro si nas posjetio i na Krigera i na osamdesete .
No vrijedi i ona stara : dok nekom ne smrkne , drugom ne svane.Mislim da su ova prijateljstva sa arkadašima Turcima šansa za Puračane i da će ove ekskurzije isto buditi sjetu nakon desetaka godina.A do njih nebi vjerovatno došlo da se nisu desili “Anam oni”i ružne devedesete .

Imam ja mnogo arkadasa. Znaju oni i ko su i sta su. Samo Anam Oni ne znaju!
Samo je slabo kome svanulo, osim “njima”.Ima mnogo sansi da se sa Turcima dobri poslovi prave.
Ako se toga A.O. boje,KUD Puracic,Hazim,Balasvic i Huskanovici- NE!Zanju kako treba.
A Kriger je ostao u mojoj dusi olicenje velicine istinskog insana.Ima ga jos .
Begenisem ti eglenu, Balasevicu.

Ukratko: “Desilo se sjelo u Puracicu”… Svaka cast, nema sta – udarna vijest….