Dok Bosanci i Hercegovci traže debele veze kako bi se zaposlili u Njemačkoj, Roland Katzmarzik došao je iz te zemlje raditi u Busovaču. Otvorio je kovačnicu u kojoj izrađuje japanske mačeve, ali i neke umjetnine.
(Radio Slobodna Evropa )
Dok Bosanci i Hercegovci traže debele veze kako bi se zaposlili u Njemačkoj, Roland Katzmarzik došao je iz te zemlje raditi u Busovaču. Otvorio je kovačnicu u kojoj izrađuje japanske mačeve, ali i neke umjetnine.
(Radio Slobodna Evropa )
Pametan!!
Još jedan primjer koliko je Bosna širokogruda. Spremna je da primi, zaštiti i svakog insana na noge postavi. Hvala svima koji su se našli pri ruci ovoj familiji po njihovom dolasku u BiH. Posebno hvala nastavnicima i učenicima koji su njihovog dječaka primili među sebe kao svog najbližeg i tako mu pomogli da se uklopi u školski proces, jezik nauči i da sa osmjehom u školu ide i dolazi iz nje.
Prije nekih 10-11 godina smo i sami ovako nešto prolazili i pokušali da djecu vratimo kući, u Bosnu, baš zbog škole i znamo šta roditelji, a posebno djeca, prolaze u ovakvim trenutcima.
Koristim priliku da se posebno zahvalim mojoj djeci koja su tada podnijela najveći teret.
Išli su u školu sa osmijehom i dolazili iz nje zahvaljujući pažnji, ljubavi i pomoći koju su dobivali od strane svoji školskih drugara a posebno svojih nastavnika i profesora u Osnovnoj školi Bukijne koju su tada pohađali. Zato želim da pozdravim učenike i uposlenike ove škole, a posebno one koji su tada prihvatili našu djecu kao svoju, predvođene tadašnjim direktorom Merdić Rešadom.
Svima njima želim sretne predstojeće praznike i sretnu 2015 godinu uz želju da bude što više djece u našim školama i u našoj dragoj Bosni i Hecegovini jer su ona život i budućnost BiH.
Sve vas u redakciji srdačno pozdravlja i sretnu novu 2015 godinu želi vaš čitalac i sugrađanin
Bosanac iz CH
Htjeo bih još nešto da dodam u svom komentaru u vezi sa Osnovnom školom Bukinje:
Nažalost, tada je to bila jedina osnovna škola u Tuzlanskom kantonu u kojoj se učio Njemački jezik (pored osnovne škole u Gračanici). Da bi pomogli djeci da se lakše integrišu i da bi im omogućili daljnje učenje Njemačkog jezika vozili smo djecu godinu dana iz Lukavca u Bukinje i to u dvije različite smjene. Nažalost, i pored odličnog uspjeha djece u školi, svi ti napori oko odvoženja u školu i dovoženja djece iz škole dovela su do toga da smo djecu vratili ponovo u Švicarsku.
Tada smo u Bosni bili prepušteni sami sebi, a u OŠ Lukavac Grad direktor nam je tad rekao:
“Znate li vi da su kod nas Amerikanci i da mi zbog njih treba da učimo Engleski jezik”
Na našu radost direktor OŠ Bukinje, Merdić Rešad, je razumio koliko bi daljnje učenje Njemačkog jezika pomoglo djeci u integraciji i olakšalo pohađanje škole i savlađivanje školskog gradiva.
Zbog sve te radosti, pažnje, poštovanja i pomoći koju su naša djeca doživila za tih godinu u OŠ Bukinje vrijedilo je sve to proći što smo prošli.
HVALA SVIMA KOJI SU TADA POMOGLI NAŠOJ DJECI
Još jednom srdačan pozdrav svima i hvala na ustupljenom prostoru
Bosanac iz CH
što bi volio jednu katanu. da svakog koga mrzim isječem u kockice