Pitali smo ga da li košarkaši razbijaju predrasude da sportisti izlaze samo sa manekenkama i ko mu je najveća podrška.
U jednom intervju ste rekli da niste imali pretjerano veliki talenat za košarkom. Šta je onda bilo presudno da postanete jedan od naših najboljih košarkaša?
Nisam imao veliki talenat za košarku. Naravno da sam imao osjećaj i kao klinac sam znao igrati, ali ne toliko da bi me neko zapazio i odveo u neki klub. Počeo sam relativno kasno u osmom razredu. Uvjeren sam da pored određenog talenta za sport, koji je samo početna stanica i pokretač za dalje, morate imati velike količine želje za radom, strpljenja, mnogo upornosti, odricanja i na kraju jedan zanimljiv segment a to je sreća. Ne postoje druge stvari koje vam mogu pomoći da bi postali uspješani na bilo kojem životnom polju, pa tako i u košarci.
Vaša strast su oldtimeri. Odakle ta ljubav?
Košarka je moja strast (smijeh), a slikarstvo, dizajn enterijera, fotografija kao i svaki vid umjetnosti je ono sto me ispunjava. Ja nisam neki ekspert i stručnjak za oldtimere. Stara auta gledam kao umjetničko djelo. Kroz njihovu restauraciju izražavam svoju kreativnost za dizajn. Fascinira me njihova starost, pohabanost, i mogućnost da kroz dobru ideju mogu ponovo da izgledaju kao novi. Do sada sam uradio jednu restauraciju Mercedesa, koji je u mom vlasništvu, a poznavajući sebe, biće ih još.
Koliko je ljubavi i truda potrebno za restauraciju oldtimera i čime se može mjeriti zadovoljstvo kada se završi cijela priča?
Treba i novaca naravno, ali i vremena. Jedno cijelo ljeto sam odvojio kako bih sredio auto. Pa čudan je osjećaj kad sjednete u novo auto staro 30 godina. Jednostavno u tom trenutku samo uživate u vožnji…
Jedno vrijeme ste se bavili slikarstvom. U kojem trenutku ste odlučili da kist zamijenite košarkaškom loptom?
Slikarstvo je moja prva ljubav. Intenzivno sam se bavio u osnovnoj i srednjoj školi, učestvovao na izložbama i likovnim kolonijama. I danas dan u slobodno vrijeme slikam i crtam, poneku sliku poklonim dragim osobama.
Porodica. Oni su uvijek bili tu i biće sigurno.
Da li bi voljeli da djeca danas imaju više uzora među sportistima?
Naravno. Sportisti i trebaju djeci da budu najveći uzori dok odrastaju, jer samim tim će se baviti sportom i zdravo odrastati, skloniti sa ulice…
Kako izgleda dan jednog košarkaša?
Dok traje takmičarska sezona imam praksu da ustajem u 8h, nešto lagano doručkujem, već u 10h je prvi trening. U podne kad se završi trening ode se na ručak i poslije toga dnevni odmor. Večernji treninzi su u 18h, poslije kojih ide večeras oko 21h. Na spavanje najčešće idem oko ponoći. Radni dani su uglavnom isprogramirani. (smijeh)
Za nogometaše se najčešće veže turbofolk muzika i manekenke. A kakva je situacija kod košarkaša?
Mislim da je to samo stereotip koji gledamo na tv-u i čitamo u novinama. Samo gledamo i čitamo o takvim parovima. Što se tiče muzike, i to je stvar ukusa. U većini diskoteka danas samo možemo čuti narodnu muziku. Nemam ništa protiv toga, izlazim na ta mjesta i znam dosta pjesama (smijeh) Dok u telefonu, kad putujem, slušam više zabavnu. Nisam ograničen što se tiče muzike.
Veliki broj košarkaša ne odustaje od fakultetskog obrazovanja. Koliko je Vama važan taj segment života?
Teško je uskladiti profesionalno bavljenje sportom i fakultet ali mislim da je moguće. Postoji mnogo takvih primjera.
Kako se opuštate?
Kako kad, nemam neke posebne rituale.
Kakav je Vaš pogled na brak i porodicu?
Zdrav brak je temelj za zdravu porodicu. Naučio sam i vidio to od svojih roditelja.
Twitter ili Facebook?
Joj sad mi je instagram top. (smijeh)
Imate li dovoljno vremena za druženje sa ljudima do kojih Vam je stalo?
Da, naravno. Jedna od dobrih strana ovog virtualnog svijeta je mogućnost komunikacije. Od kuće sam odvojen većim dijelom godine, pa pomoću vibera, skajpa I facebooka najčešće komuniciram sa porodicom i prijateljima.
Šta sebi zamjerate? Imate li neku manu na koju niste ponosni?
Često mi zasmeta moja prepedantnost. Ja bih da je sve savršeno, a znam da ne moze biti.
Da li sportisti stvarno tako zdravo žive ili u korpu zalutaju nutella i ostali slatkiši?
Zabluda je da svi sportisti zdravo žive. Trenutno sam u reprezentaciji na pripremama i tu se zdravstveno osoblje i kondicioni trener trude da na jelovniku uvijek imamo zdravu hranu. Tu nam je sve servirano, tako da smo prinuđeni da se zdravo hranimo. Čitajuci knjigu Novaka Đokovica, čovjek se zapita da li je zaista moguće tokom cijele sezone pridržavati se zdrave hrane i jelovnika. Svi mi ponekad pojedemo i čokoladu i palačinke, popijemo kolu…
Da li ste se ikad oprobali u nekom adrenalinskom sportu?
Ne.
Čime ste sebe počastili od prve veće zarade u karijeri?
Tek sljedeće godine se častim. (smijeh)
Pročitajte: Lukavčanin Dalibor Peršić: Reprezentativac Bosne i Hercegovine, umjetnik na terenu i van njega