Nakon toga posjetili smo izbjegličko naselje u Puračiću, koje je je racionalno gledajući najugroženije na području ove mjesne zajednice.
Tu smo zatekli, možemo reći skoro opustošeno područje, naročito glede stambenih objekata porodica koje su tu nastanjene nakon ratnih dešavanja, a već su jednom izgubili svoje domove, te im se na neki način historija ponovila, samo ovaj putem sticajem priodnih nepogoda.
Tokom ovih dana, većina ljudi se odazvala apelima za pomoć ovom ugroženom stanovnistvu, te su uspjeli otpočeti sa sanacijom sa onim što imaju na raspolaganju. Također, ono što je prvenstveno bilo potrebno učiniti je dezinfekcija, deratizacija i dezinsekcija što je svakako i učinjeno, kako bi stanovnici mogli boraviti tokom dana na tom području, i činiti što je u njihovoj moći da svoje stambene objekte učine pogodnim za stanovanje.
Od samog početka odvijanja ove nemile situacije za 12 kućica a u njima oko 20 porodica, većina mještana Puračića, stavila je kao prioritet njihovu ugroženost te uskočila u pomoć donacijama koliko je bilo u njihovoj moći. Također, mnogi iz Crvenog križa, zatim Ministarsva za raseljena lica Federacije, iz Sela Mira, Tojšića, odlučili su se pomoći ovim porodicama. Međutim, to je samo početak još nisu stvoreni uslovi za normalno odvijanje života u ovom naselju, a to su nam potvrdili i mještani.
Kao što smo mogli vidjeti i čuti, situacija u ovom naselju bolja je u odnosu na ranije. Podrškom koja im je pokazana uspjeli su otpočeti sa radom i laganim koračanjem ka stvaranju uslova za život u vlastitim domovima.
