Cijene hrane su skoro jednake u BiH i Hrvatskoj, iako je susjedna zemlja od ove godine postala članica EU i životni standard u njoj je na višem nivou nego kod nas.
Prema istraživanju agencije Anadolija, na prodajnim mjestim u BiH vekna hljeba košta 0,60 evra, kilogram šećera i litar mlijeka oko 0,90 evra, približnu cijenu ima i kilogram brašna, dok je u Hrvatskoj cijena ovih prozvoda viša za 0,10 do 0,40 evra.
Bh. građani za litar ulja treba da izdvoje 1,2 do 1,4, a Hrvati 1,3 evra, dok pola kilograma kafe u obje zemlje košta 3,5 evra.
Stanovnici BiH i Hrvatske dijele istu cijenu i soli, koja iznosi 0,50 evra, a jabuke su skuplje kod nas za oko 0,30 evra. I cijena riže na nekim prodajnim mjestima u BiH viša je nego u Hrvatskoj.
Kada saberemo cijene pomenutih životnih namirnica, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, dobijemo podatak da je potrošačka korpa u Hrvatskoj skuplja za samo jedan evro.
U ovoj analizi se navodi da su cijene osnovnih životnih namirnica i u Srbiji približno jednake onima u BiH, osim što je kafa značajno skuplja, za jedan do 1,5 evra.
Najjeftiniju hranu imaju građani u Crnoj Gori, gdje potrošačka korpa s istim namirnicama košta 12 evra.
Takođe, ova analiza je potvrdila da su cijene hrane na Balkanu skoro iste kao i u bogatim evropskim zemljama, gdje su prosječna mjesečna primanja građana skoro pet ili deset puta veća od primanja stanovnika zemalja na Balkanu.
Tako u Njemačkoj, gdje prosječna mjesečna plata iznosi 2.600 evra i šest puta je veća nego u BiH, litar mlijeka košta kao i u našoj zemlji, dok su hljeb, jabuke i pirinač skuplji za oko jedan evro. Ista je situacija s cijenama u Sloveniji, gdje mjesečna primanja iznose 990 evra.
Mesud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača Kantona Sarajevo, kaže da postoji više razloga zašto su cijene hrane u BiH u istoj razini s onima u okruženju i EU.
“Loša organizacija države je jedan od razloga. Loš podsticaj domaće proizvodnje je, takođe, razlog za visoke cijene, jer nemamo dovoljnu količinu domaćih prehrambenih proizvoda kako bi bile zadovoljene potrebe bh. građana, već ih 80 odsto uvozimo”, smatra Lakota.
Prema njegovim riječima, kada pogledamo kupovnu moć potrošača i korisnika usluga, mnogo se razlikuje od evropskih zemalja, u kojima stanovnici sa socijalnim potrebama imaju riješenu hranu, stanovanje, ali i komunalne usluge, a kod nas nije takav slučaj.
S njim se složio i Dragovan Petrović, sekretar Udruženja potrošača RS, koji kaže da smo mi malo tržište koje je relativno lagano za manipulisanje.
“Ukoliko se javi jedan uvoznik, od njega zavisi politika za taj proizvod kod nas, jer on nema konkurencije. Ukoliko bi sada neko povećao cijene u trgovinama, to bi bilo na samo nekoliko dana, jer građani nemaju para i sve dok se ne poveća platežna moć vladaće takva situacija”, istakao je on.
On upozorava da će do kraja novembra ili početkom decembra doći do povećanja cijena voća i povrća.
Stavovi u sindikalnim organizacijama su takvi da pitaju nadležne u vlasti čemu borba za funkcije dok građani gladuju.
(SodaLIVE.baAnadolija/dh)
