Sudbonosno “da” njih dvoje rekli su još davne 1943, a dana kada su se vjenčali u narodnim nošnjama prisjetili su se uz kćerke, unuke, zetove i praunuka.
“Imamo dvije kćerke, dva zeta, dvije unuke i praunuka. Oni su mi najveća sreća u životu”, kazala je osamdesetosmogodišnja Bosiljka, koja je godinu dana starijeg supruga znala još dok su bili djeca, prenose Nezavisne.
“Bili smo komšije u Prnjavoru, tako da se znamo cijeli život. Druženje na igrankama je preraslo u ljubav, koja traje i danas”, rekao je Nedeljko i dodao da je sa brakom požurio kako neki drugi momak ne bi ukrao Bosino srce.
Sedma godina braka bila im je posebna, jer je tada u njihov život ušla prva kćerka Mirjana, a dvije godine kasnije u dom je stigla i Ljubinka.
“Ne bismo uspjeli da Bosa nije takva kakva jeste. Zbog posla službenika često sam bio odsutan od kuće i sve je bilo na njoj. Prvo, briga oko imanja, pa vaspitanje i odgoj djece, a onda i početak života u Banjaluci, gdje smo od 1957. godine. Zahvaljujući njoj i kćerkama imamo srećan život”, priča Nedeljko.
Možda za današnje vrijeme zvuči nevjerovatno, ali njih dvoje tvrde kako se nikada nisu posvađali.
“Bilo je teških trenutaka, kada smo selili i kućili se, a najteže nam je bilo što smo oboje rano izgubili roditelje. Sada je uz djecu sve lakše, jer su svaki dan
uz nas i olakšavaju nam život u poznim godinama”, kaže Bosiljka. Sedam decenija braka dovoljan je dokaz da ona i Nedeljko imaju recept za dug zajednički život.
“Za uspješan brak su najvažniji dobra žena, razumijevanje, podrška i povjerenje, a mi smo to imali”, zaključio je Nedeljko.
