Analitičari tvrde: Industrija u BiH nestaje

Piše: Maja Nikolić

Neki industrijski sektori su skoro potpuno ugašeni, poput kemijskog, metalnog i tekstilnog. S obzirom na činjenicu da su vlade BiH zbog svog nemara, nestručnosti i loše politike industriju opustošile, ekonomija ove zemlje u doglednoj budućnosti bilježit će jedino katastrofu iz koje će se, prema riječima naših sugovornika, teško moći oporaviti.

Od nekoliko tisuća industrijskih poduzeća, kojih je nekada bilo u BiH, danas ih je tek nešto više od stotinu, a mnogi od njih pripadaju uglavnom privatnom sektoru.

Preko 65 posto radne snage prije devedestih godina dolazilo je upravo iz proizvodnih i industrijskih grana, dok danas ta brojka je pala na manje od 10 posto. Analitičari smatraju da je to pokazatelj da industrija u BiH nestaje.

„Primjer velikih giganata, Energoinvesta, Unisa, Jelšingrada, Incela, Famosa i mnogih drugih koji su prije rata dobijali krupne poslove na međunarodnim tenderima i redovno pobjeđivali, sada gotovo da ih uopšte nema. Primjer Hidrogradnje koja je pobjeđivala jedan Simens daje nam zaista za pravo da možemo konstatovati da je industrija zaista prednjačila i imala značajne rezultate u periodu prije 1989. godine. Ali loša poslovna politika, loše izabrani kurs i pravac ekonomskog razvoja je doveo ovu granu u izuzetno tešku poziciju”, kaže Duljko Hasić, ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH.

Iako joj je ekonomija na koljenima brojni kantonalni i entitetski ministri industrije, ekonomski stručnjaci u ministarstvima, različiti savjetnici i suradnici za razvoj industrije nikada nisu ponudili kvalitetan razvoj gospodarstva, a pustili su da im industrija nestaje.

Uz to, iz BiH se može izvesti mali broj proizvoda, a u ovdje se može uvoziti sve, pa čak i po zdravlje opasni proizvodi, jer smo zemlja neadekvatnih propisa i sustava sigurnosti kvaliteta uvezenih proizvoda, upozorava Bahrija Umihanić, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

„Nestabilni uvjeti poslovanja, problemi i poteškoće karakteristični za zemlju u traziciji, kao što su pad proizvodnje, visok stepen nezaposlenosti, vanjskotrgovinski deficit, mali broj proizvoda sa velikom dodanom vrijednošću i drugo predstavljaju glavne prepreke bržoj privrednoj obnovi i razvoju BiH. Na štetu BiH struktura robnih razmjena je nepovoljna s obzirom na to da se pretežno izvoze sirovine i poluproizvodi, a uvoze se sofisticirani proizvodi. Razlog ovome između ostalog je to što nisu u dovoljnoj mjeri zadovoljeni međunarodni propisi i standardi”, kaže Umihanić.

Pogrešan koncept usluga

Ekonomski analitičar Izudin Kešetović podsjetio nas je da je prije rata BiH bila u suficitu 500 milijuna dolara zahvaljujući upravo razvoju industrije. Kemijska, metalna, tekstilna industrija bile su prepoznatljive ne samo u bivšoj Jugoslaviji već diljem svijeta:

„Drvna industrija – imali smo veliki Šipad i druge , koji ne mogu da izvoze, gase se, a sad imamo male, pojedine kapacitete – pa prehrambena industrija itd. To su industrijski kapaciteti. To mora biti čitav jedan kompleks vraćanja na proces industrijalizacije. Mi smo u pogrešnom konceptu. Mi smo nasjeli na koncept usluga. Ne postoje industrijske politike preduzeća i nemamo koncepta razvoja. Mi smo već ostali bez industrije”, kaže Kešetović.

Da je vlast u BiH potpuno nezainteresirana da pomogne industriji govori i činjenica da je Livnica čelika Tuzla ostala bez struje i proizvodnje. Radnici su dvije godine svakodnevno dolazili na posao i radili, a plaću nisu primali. Kupci koji su željeli poslovati sa Livnicom zbog brojnih administrativnih procedura to nisu uspjeli.

Pored toga, i nekada velika drvna industrija Konjuh također je propala. Tvornica deterdženata Dita prije nekoliko dana ugasila se. A sve su to sektori koji su zapošljavali na tisuće ljudi.

„Ako se ovim tempom nastavi, vrlo brzo ćemo pričati o nečemu šta je bilo, o industriji koja je nekad bila. Ostaćemo potpuno bez industrijske proizvodnje. Sa ovakvim odnosom vlasti prema realnom sektoru zaista se ne može ništa dobro očekivati”, kaže Dževad Hadžić, predsjednik Sindikata metalaca BiH.

Nestanak industrije velika je prijetnja ekonomiji BiH. Primjerice, u Tuzli, koja je nekada bila nositeljica industrijskog sektora i glavni industrijski bazen, danas se gradski oci okreću razvoju turizma i u tome vide spas, a pri tome ne vode računa da u tom sektoru radi tek stotinjak osoba, i to u sezoni koja traje najviše dva mjeseca i donosi najviše milijun eura prihoda.

„Bh. industrija je prvenstveno vezana za metaloprerađivački sektor EU, pogotovo za automobilsku industriju. Sve govori da BiH bez jasne strategije i vizije i bez sređivanja situacije u ovoj oblasti ne može se nadati napretku i razvoju infudstrije koja može povući i sve ostale grane. Zabluda je da samo strani kapital može oporaviti privredu i industriju – jer taj kapital vodi prvenstveno do profita. Ovakvo stanje je posljedica loše ekonomske politike u BiH”, navodi Duljko Hasić.

Sve zlokobniji podaci o propasti industrije posljednjih dvadeset godina nikada nisu bili signal za djelovanje onima koji zakone donose. Novac od silnih privatizacija poduzeća ne zna se gdje je završio, a za to nikada nitko nije odgovarao, a niti će – jer takvo kazneno djelo još nijedan zakon nije predvidio