Ipak, nužno je slijediti iskustva iz prošlosti (Historia magistra vitae est.) Jedno je danas sigurno, jednoumlje nije ekskluzivno pripadalo jednom sistemu i jednom vremenu, ono je na balkanskim prostorima u ljudima, u njihovom mentalnom sklopu.
Tako se sada vidi veoma jasno da sva ova igra demokracije u višestranačju u zemljama u tranziciji manifestira samo kao mogućnosti olakog realiziranja pojedinačnih i grupnih ambicija i interesa hermetički zatvorenih krugova. I još se pokazuje kao društveni fenomen koji ne postoji od juče, već kao produkt davno uspostavljenih pravila društvene i političke igre sa osloncem na povijesna iskustva plemićko-monarhističkih relacija, gdje se jednostavnim i beskrupuloznim postupkom prenošenja ovlasti iz države kojoj se služi, u instrument kojim se grupa služi.
Svjedoci smo, još uvijek samo nijemi, da po toj matrici uglavnom obitava bosanska društvena i politička zajednica. Po toj matrici – ko misli, a ne što misli – kreće se cijeli jedan život. U tom hermetički zatvorenom krugu interesa, poremećaji jedino nastaju u sukobu s interesima ”spolja”.
Posljedice su evidentne: velike žrtve bosanskog naroda čije patnje ni nakon smirivanja spoljnih uticaja ne prestaju. Daljnje patnje su rezultat konsolidacije i smirivanja unutrašnjih hermetiziranih krugova koji svoj interes, kao i obično, nalaze u korišćenju vlastitog naroda. Cijena se ne pita, ali krajnji rezultat je gubitak identiteta i time povjesne i kulturne autohtonosti bosanskog naroda i cjepanje njegovog povjesnog bitka.
Kako prepoznati ove procese? Teško! Moraju za to biti angažirani oni članovi zajednice čija misao nije hermetizirana, neovisni intelektualci i mislioci koji svojom idejom nadilaze parcijalnu zatvorenost i samozadovoljnost unutrašnjih krugova, dakle onih čiji interesi završavaju i graniče sa njihovom idejom samodovoljnosti.
Danas imamo situaciju kada vladajuća, vjersko-nacionalna, ideologija tih istih krugova odbacuje sve ono u povjesti Bosne i Hercegovine što nije u granicama njihovih vrijednosti. Tako se odbacuju ili svojataju imena Vase Pelagića, Miroslava Krleže, Ive Andriča, Meše Selimovića i inih autora čije čitanje izaziva pobudu mišljenja koje ideju samozadovoljnosti stavlja na pravo mjesto, gdje je, po logici, mjesto – racionalne, razumne, sumnje!?
Otuda današnje vrijeme zahtjeva onu vrstu intelektualca i promišljanja koja će društvene pojave staviti u kontekst sumnje, bez obzira na autoritet i izvor tih pojava. Sumnja je esencija kreativnosti, intelektualac je time legitimisan i određen. U protivnom vladaj se po maximi :”Audi, vide, tace, si vis vivere in pace” (Slušaj, gledaj, ćuti, ako želiš živeti u miru).
(SodaLIVE.ba)
Komentarisanje dozvoljeno putem Facebook računa.
