Jednog sunčanog jesenjeg dana Renato Grbić je pecao sa svojim bratom kada je čuo pljusak nedaleko od svog čamca. U početku je pomislio da je neko bacio nešto sa mosta u rijeku. Odmah potom vidio je tijelo kako pluta površinom vode.
“Požurili smo da izvučemo čovjeka”, prisjeća se Grbić. “Sjećam se da sam mu rekao: Tako lijep dan a ti hoćeš da se ubiješ!”
Bio je to prvi put da je Grbić spasio nečiji život. Od tog dana prije petnaest godina, njegov život više nikada nije bio isti. Svijetlih očiju i sa tetovažama po tijelu, ovaj vlasnik restorana u beogradskom predgrađu spasio je više od dvadeset pet ljudi koji su pokušavali sebi da oduzmu život skačući u Dunav.
Njegovu priču 29. septembra prenijela je agencija AP da bi je potom preuzeli brojni svjetski mediji.
Priču o ovom pedesetjednogodišnjaku, koji je dobio nadimak “Supermen sa Dunava” objavila je 29. septembra agencija AP, da bi je potom preuzeli brojni mediji širom sveta.
Ipak, ni ovaj Supermen ne može spasiti sve ljude ovoga svijeta pa tako priznaje da je vjerovatno mnogo veći broj onih koji su skočili sa Pančevačkog mosta, a kojima nije mogao da pomogne.
“Kada čujem da je neko skočio sa mosta a da ja nisam bio tamo, osjećam se veoma loše. Moje oči uvijek paze na most”, priča Grbić.
Među ljudima koje je spasio bilo je mentalno bolesnih, oboljelih od raka, siromašnih i nesrećno zaljubljenih.
Prije nekoliko sedmica spasio je dvadesetdvogodišnju djevojku koja je skočila sa mosta u blizini njegovog restorana. Kada ju je spasio i pitao zašto je to učinila odgovorila mu je da je skočila zbog neuzvraćene ljubavi, na šta ju je on upitao: “Da li si sigurna da bi tvoj momak učinio isto za tebe?”
Grbić pamti i jedan hladni januarski dan prije sedam godina. Pripremao se da zaveže čamac i ode svojoj kući kada je čuo ženski glas kako vrišti. Djevojka je istrčala iz kola svojih roditelja, skinula jaknu i viknula: “Zbogom mama!”
“Bio je to veoma hladan dan. Da se sve desilo samo nekoliko minuta kasnije, vjerovatno ne bih bio tu da je spasim”, kazao je ovaj alas dodajući da mu se često dešava da osjeti kako postoji neki razlog zbog kojeg se našao baš na pravom mjestu, u pravo vreme.
Djevojka iz prethodne priče jedina je sa kojom je ostao u kontaktu, dok mu se ostali ljudi koje je spasio više nikada nisu javili. Ona je sada udata i ima dete, a Grbić je prisustvovao ceremoniji vjenčanja.
“Moje srce se slomi kad god je vidim”, dodaje.
Ne zna šta se desilo sa ostalim ljudima koje je spasio, ali kaže da je za njih učinio veoma bitnu stvar.
“Dao sam im drugu šansu a od njih zavisi kako će je iskoristiti.”
(SodaLIVE.ba/B92)
