Sestre se prisjećaju kako su odrasle u rodnom mjestu, gdje i danas žive, u višečlanoj siromašnoj porodici.
Poput svih blizanaca, u djetinjstvu i ranoj mladosti bile su nerazdvojne, a kasnije je životna sudbina odredila da veći dio života provedu razdvojeno.
Demirovićeva se udala i potom godinama živjela u cazinskom selu Polje, a Nuhagićevu je životni put odveo u Goražde.
“U braku sam izrodila šestoro djece koja su sada odrasli ljudi, a Zemina nije imala potomstva”, kaže Demirovićeva.
Dodaje da su prije nekoliko godina obje ostale bez muževa koji su umrli u kratkom razdoblju.
“Zato smo odlučile da ove zadnje godine života ponovo provedemo skupa, baš onako kako smo se i rodile”, kaže Rahima.
Sestre ističu da su vrlo vezane i da među njima postoji neobjašnjiva telepatska veza.
“Kada bi sestra imala neke velike probleme, ja bih bila vrlo neraspoložena. Isto tako, kada bi ona bila srećna u životu, i ja bih se ljepše osjećala. Sve smo to otkrivale u kasnijim razgovorima”, priča Nuhagićeva.
Obje sestre veoma dobro služi pamćenje te se sjećaju i najsitnijih detalja iz prošlosti.
Mještani Debelog Brda kažu da su uvijek nasmijane i spermne na šalu, često i na sopstveni račun.
Kažu da imaju recept za dugovječan život, a to je aktivan rad na selu i zdrava prirodna hrana.
Sestre blizanke pozne godine života provode u mjestu koje se nalazi na velikoj nadmorskoj visini, s prekrasnim pogledom na kanjon rijeke Une, što je, kako kažu, ljepota kojom ih je sudbina podarila i ne bi je mijenjale ni za šta na svijetu.
(SodaLIVE.ba/Nezavisne)
lijepa priča, ako bog da još dugo prožive zajedno