Silajdžić je imao faraonska ovlaštenja i pretvorio je S BiH u vlasništvo jednog lica

Saopćenje objavljujemo u cjelosti.

“Iznenađen sam neprimjerenom inicijativom Predsjedništva Stranke za BiH o mom isključenju iz Stranke zbog navodnog kršenja statuta, programske orijentacije i djelovanja suprotnog politici Stranke.Toga ne samo da nije bilo, nego i sada u potpunosti podržavam programske principe SBiH, a do sada sam sve svoje mogućnosti stavljao na raspolaganje Stranci, radio na njezinom organizacionom jačanju i kontinuiranom snaženju, od njenog osnivanja 1996. godine kao generalni sekretar, a zatim i kao predsjednik Predsjedništva SBiH 2001-2006. godine. U 2010. godini ponovo sam od građana izabran i u Federalni parlament BiH.

Naravno da ću sa zadovoljstvom članovima Suda časti SBiH predočiti svu potrebnu dokumentaciju o svemu ovome, ali i o tome kako je nakon velikog izbornog uspjeha Stranke na svim nivoima vlasti 2006. godine, uslijedila nedemokratska prekompozicija Stranke sa faraonskim ovlaštenjima stranačkog lidera, te njegovom samovoljnom kadrovskom politikom, što je 2010. godine Stranku dovelo do potpunog izbornog debakla. Koliko su faraonski sindrom, autokratski način vođenja stranke i kadrovska samovolja zavladali u SBiH – što ju je pretvorilo u interesnu skupinu i vlasništvo jednog lica – pokazuje i činjenica da njezin lider čitave tri zadnje godine vlasti nikada se nije ni telefonom čuo, niki kafu popio sa predsjednikom najveće stranke sa kojom je bio u koalicionom odnosu u vlasti. Potpuno isti slučaj je bio i sa nekim drugim čelnicima ključnih institucija u BiH. A o svemu ovome (i drugim oblicima samoizolacionizma) ni najbliži stranački saradnici ništa nisu znali.

Jasno je da je rješenje problema bilo u reformi i demokratizaciji stranke te njezinom radikalnom podmlađivanju, kao i uvođenju 25-članog predsjedništva SBiH, što je i prihvaćeno i podržano sa tri četvrtine glasova na Skupštini Stranke u aprilu 2011. godine, kada je donesena i odluka da sve te mjere Kongress Stranke provede u maju iste godine.

Ali, iako je Skupština sa 90% glasova čak i odredila datum Kongresa za 20. maj iste godine, lider stranke je to opstruirao sve do kraja septembra, a onda naprosto obznanio da on odustaje od ranije javno obznanjene ostavke na vođenje Stranke, i da će protivno aprilskom projektu organizacije stranke sa kolektivnim rukovodstvom, on i dalje predsjednikovati Strankom, što je i provedeno na Kongresu na potpuno protivstatutaran način, tj. bez više kandidata i bez tajnog glasanja. Onako, aklamacijom.

Uz to, provedena je diskvalificirajuća kampanja protiv svih onih koji su bili za demoktratska rješenja sa aprilske skupštine stranke, a brutalnim inžinjeringom u izbornoj farsi dobijen je sastav novih organa stranke čiji spiskovi su bili sačinjeni i podjeljeni određenim delegatima dva dana prije glasanja.

Naravno da je veliki broj delegata Kongresa sve to vidio ili na neki način osjetio, što je za posljedicu imalo potpuno postkongresno rasulo Stranke: desetine organizacija, stotine rukovodilaca i hiljade aktivista naprosto su napustili stranku. Kažnjeničke ekspedicije kadrovika Heće i drugih interesno povezanih lica pokušavaju na terenu uvesti stranačka povjerenstva ali se to uglavnom svodi na stečajne upravitelje i politički bankrot.

U samoizolaciji i paranoji od svega i svačega, potezanje stranačke sankcije prema meni i tjeranje političkih vještica, trebalo bi valjda da posluži kao sredstvo zastrašivanja prema svima onima koji bi mogli da članstvu SBiH predoče punu istinu o svemu ovome (tj. o privatizaciji stranke, njezinom autokratskom vođenju i zloupotrebi za lične svrhe uzurpatorske skupine), te dovedu u pitanje politički legitimitet i legalitet ove interesne skupine u Stranci, koju su oni praktično rasturili.

O svemu ovome spreman sam da sudu časti SBiH predočim odgovarajuću dokumentaciju, kao i o tome kako su i časni akademici Ivan Štraus, Mustafa Imamović, Enes Karić kao i mnogi drugi kao potpredsjednici Stranke bili jednokratno politički upotrebljeni a zatim maknuti netragom sa političke scene. Kao i stotine drugih uglednih intelektualaca, časnih boraca i komandanata, studenata i građana sa izraženim ličnim integritetom”, piše Safet Halilović.

(SodaLIVE.ba)