Gromoglasnim aplauzom za Bekima Sejranovića, autora romana „Nigdje, niotkuda“, završeni su 9. Međunarodni književni susreti “Cum grano salis”.
Radi se o romanu kojeg je predložio selektor za govorno područje Hrvatske, Miljenko Jergović, a koji je prije svečanog proglašenja rekao da mu je drago da ove godine nije član žirija jer su svi nominirani romani veoma dobri.
Prije nego je predsjednik žirija Irfan Horozić proglasio najbolji roman, svi članovi žirija su se obratili publici. Pohvalno o književnim susretima, kao i gradu Tuzli, njenim građanima i načelniku Općine Tuzla, govorili su Julijana Matanović, Filip David, Mirko Kovač te Endrju Vahtel.
– Pozdravljam istinske velikane mastionice i pera i knjige. Pozdravljam članove žirija. Želio bih da Tuzla bude prepoznatljiva po kulturi i znanju. Vi, istinski autoriteti u kulturi, znanju i književnosti, pomažete nam da ostvarimo svoj san, svojim knjigama i boravkom u Tuzli tokom Književnih susreta “Cum grano salis”. U dane kada našu Tuzli posjete, o njoj u svojim knjigama govore i poslije o našoj Tuzli pišu ugledni pisci poput članova ovogodišnjeg žirija, zatim autoriteta Miljenka Jergovića, Ivana Lovrenovića, Envera Kazaza, Mileta Stojića, Marka Vešovića, Semezdina Mehmedinovića i drugih, tada mi se čini da se Tuzla osjeća dobro, kao jedan poseban prostor u kojem zadovoljno borave najbolji pisci ovog vremena, između ostalog rekao je načelnik Općine Tuzla, Jasmin Imamović.
Predsjednik žirija, Irfan Horozić, pojasnio je način odabira romana te rekao četiri naslova koja su na kraju bila u užem izboru, a to su “Brat”, “Tesla, portret među maskama”, “Rod avetnjaka” i “Nigdje, niotkuda”. Iako su svi romani pojedinačno književno upečatljivi, jednoglasom odlukom žirija nagrada “Meša Selimović” za najbolji roman objavljen u 2008. na jezičkom govornom području BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije dodjeljena je romanu „Nigdje, niotkuda“ Bekima Sejranovića.
– Od samog početka nametnula se žestina i ljepota jedne autentičnosti, na prvi pogled, autor posve jednostavno govori o stvarima koje znamo ali kada ih čujemo na takav jedan iskren način, posebno oblikovano, dobijemo novu vizuru svijeta i života ljudi, za koje mislimo da ih jako dobro poznajemo, a onda se pojave nova plemenita, ljudska otkrića, rekao je Horozić.
Bekim Sejranović skromno se zahvalio za dobijenu nagradu, rekao je da nije očekivao ali joj se jeste nadao.
Radi se o knjizi koja se može istovremeno čitati i kao kratka historija XX vijeka ali i kao pregled svih autorovih izbjeglištva. Sejranović je rođen prije 37 godina u Brčkom, 1985. seli u Rijeku gdje pohađa pomorsku školu i studira kroatistiku. Od 1993. živi u Oslu gdje je na Historijsko – filozofskom fakultetu magistrirao jugoslovenske književnosti. Sa norveškog je prevodio djela Ingvara Ambjornsena i Frode Gryttena kao i druga norveška djela. Živi i radi na relaciji Oslo – Hvar.
Ovaj kraći opis njegovog interesantnog života dovoljan je da objasni naziv knjige “Nigdje, niotkuda”. Junak knjige, kao istjeran iz jezika u jezik, iz Bosne u Hrvatsku, iz Rijeke u Oslo, iz Palacha u zatvor za ilegalne useljenike, iz života u formulare, iz civilizacije u divljinu krajnjeg sjevera.
Naslov romana, stihovi rock benda Let 3, precizno opisuje trenutno stanje likova romana.
Odluka žirija dočekana je odobravanjem prisutnih što je lijepo organizovanoj završnoj večeri Književnih susreta dalo potrebnu toplinu, onu tuzlansku, o kojoj su gosti u toku trajanja manifestacije često pričali.
(SodaLIVE.ba/Tuzlarije)
