Više od 1000 ljudi prošle godine otišlo raditi u Afganistan

Riječ je o civilima koji su zaposlenje našli putem dvije američke kompanije “Flour” i “DynCorp”, a opslužuju američku vojsku u njihovim bazama stacioniranim u ovoj azijskoj zemlji.

Informacije sadašnjih ili bivših radnika govore da je u toku 2010. samo iz Tuzle u Afganistan otišlo više od hiljadu radnika. Među njima je i znatan broj žena.

Prihvatanje uvjeta

– U Afganistan sam otputovao u maju 2010., i to preko “Floura”. U mojoj grupi bilo je 75 osoba, većinom iz Tuzle, ali i jedan broj Sarajlija. Dok sam čekao na datum polaska, znam da je svake druge sedmice odlazila grupa od po sedamdesetak ljudi. Ni tada, a ni danas nije bio problem otići u Afganistan. Jednostavno, važno je da koliko-toliko znaš engleski jezik i da prođeš neophodne ljekarske preglede. Ja sam prošao bez ikakvih problema – govori nam Adnan K., student iz Tuzle, koji se zbog određene situacije u porodici nakon 15 dana boravka u bazi u Bagramu morao vratiti u BiH.
Tačan podatak o odlascima u ratom rastrgnuti Afganistan, kao ni pravila koja bi na neki način definirala starosnu, spolnu i obrazovnu strukturu radnika, za sada niko ne posjeduje.

– Uglavnom odlaze mlađi ljudi, ali i oni u nekim srednjim godinama. Također, odlaze i bračni parovi. Ima fakultetski obrazovanih ljudi koji su godinama na biroima za zapošljavanje, ima studenata, ali i ljudi raznih drugih zanimanja. Najveći broj ih je zaposlen u bazama u Kandaharu i Bagramu, ali je još na stotine drugih mjesta u kojima su stacionirani američki vojnici i koje opslužuju naši ljudi. Pretpostavlja se da ih je s područja Tuzlanskog kantona približno deset hiljada, uglavnom iz Tuzle, Lukavca, Gračanice, Kalesije. Doduše, jedni se vraćaju, drugi odlaze i tako. Uglavnom, ljudi s ovih područja bez problema dobivaju posao – tvrdi jedan od “Avazovih” sagovornika, koji svoje tvrdnje temelji na činjenici da su radnici iz TK svojevremeno opsluživali i američke baze na području Tuzle, Memića, Brčkog.

Rijetko će ko od upitanih govoriti o svojim primanjima u Afganistanu. Također, svi do jednog reći će da ne razmišljaju o sigurnosnim rizicima u toj zemlji nadajući se da se, i ako se nešto dogodi, neće baš njima dogoditi.
– Ne razmišljam o mogućem napadu na bazu. Svjestan sam da bazu čuvaju američki vojnici prvenstveno zbog sebe i da smo u tom smislu prilično sigurni iako se nikad ne zna. Ja radim u istoj bazi u kojoj je radio mladić iz Lukavca koji je poginuo početkom 2010. godine. Bio sam blizu mjesta gdje je on poginuo. Jednostavno, imao sam sreću. Ni nakon njegove pogibije nisam bio u dilemi da li da ostanem onoliko koliko me ugovor obavezuje. Bilo je teških trenutaka, ali sam izdržao… – kaže naš sagovornik iz Lukavca koji je ovih dana došao u BiH na petnaestodnevni odmor.

Naši sagovornici koji su u Afganistan otišli kao zaposlenici “Fluora”, tvrde da je ova agencija imala “povoljnije ugovore” od “DynCorpa”. I jedna i druga agencija imaju privremeno sjedište u hotelu “Tuzla” u Tuzli, gdje u određenim periodima regrutuju buduće putnike za Afganistan.

– Moj ugovor je na 53.000 dolara godišnje. Pored toga, svaka tri mjeseca imam pravo da dođem kući uz plaćene troškove putovanja. Ja sam zadovoljan primanjima. Nekada sam radio i u bazi “Dubrave” i s tom preporukom sam i otišao u Afganistan. Inače, radim na poslovima kuhara. Bojim se da je rad trenutno pojeftinio, ali da većina pristaje i na takve uvjete, jer ovdje nemaju nikakvog posla – kaže Mevludin H. iz Kalesije, koji je, također, ovih dana došao u kraću posjetu porodici.

Visoke škole

Amerikanci su, ističe jedan od radnika, za iste poslove bolje plaćeni od drugih uposlenika. No, kako kaže, niko u Afganistan ne odlazi iz obijesti.

– Sreo sam naše žene koje su ostavile djecu od godinu-dvije i sa muževima došle u Afganistan. Najveći broj njih odlazi da bi zarađenim novcem nakon povratka započeo neki privatni biznis, osigurao krov nad glavom, ali i kupio radno mjesto. Pitate gdje? Pa u državnim firmama, zavisno od toga za šta se ko od njih obrazovao. Imate medicinske sestre s visokom školom, kriminaliste, ekonomiste, profesore svih usmjerenja, diplomirane defektologe, psihologe… Žalosno jeste, ali je tako. Završiš fakultet i odeš da sakupljaš smeće, čistiš zahode, pereš suđe itd. u nekoj od američkih baza u Afganistanu kako bi se, kad sve to prestane, vratio i nekom korumpiranom šefu u državnim firmama u džep gurnuo desetak ili dvadeset hiljada maraka i tako riješio svoj problem nezaposlenosti – kaže nam jedan od sagovornika.

Odjavljuju se sa Zavoda za zapošljavanje

– Znatan broj osoba koje odlaze na rad u Afganistan, uredno se odjavi s evidencije Zavoda za zapošljavanje. Jedni se, opet, ne odjavljuju sami, ali ih mi, nakon određenih provjera, po službenoj dužnosti odjavljujemo. Mislim da malo ko u Kantonu ima tačne podatke o tome koliko ljudi s ovih prostora radi trenutno u Afganistanu – kaže za naš list Razija Majstorović, rukovodilac Sektora za zapošljavanje Zavoda za zapošljavanje TK.

Zabranjeni porno-časopisi, droga, alkohol

Rad u američkim bazama u Afganistanu podliježe strogim pravilima na koje se ugovorom obaveže svaki uposleni civil. Radi se po 12 sati dnevno i strogo se poštuje kućni red. Stanuje se, uglavnom, u šatorima. Međusobne svađe su strogo zabranjene, kao i ljubavne veze među uposlenicima.
Posjedovanje porno-časopisa, droge, alkohola posebno se sankcionira. Ne preporučuju se ni kontakti sa medijima. Nije rijetkost da iznenadne kontrole preko noći vrate nekoga u zemlju iz koje je došao, jer je teško prekršio kućni red.

Kajanje povratnika

Jedan od naših sagovornika koji se nakon četiri i po mjeseca boravka u Afganistanu odlučio vratiti kući, kaže da se sada “strašno kaje”. Imao je, priznaje, plaću od 3.500 dolara mjesečno. U jednom trenutku, kaže, nešto je “puklo” u njemu i odlučio je da raskine ugovor.

• 1.000 radnika je 2010. otišlo samo iz TK.
• 3.500 dolara mjesečno je prosječna plaća.
• 53.000 dolara godišnje je prosječan godišnji ugovor.
• “Flour” i “DynCorp” su kompanije koje angažiraju bh. građane.

(SodaLIVE.ba/Avaz)