Jučer je delegacija HDZ-a 1990, predvođena predsjednikom stranke Ilijom Cvitanovićem i kandidatom za člana Predsjedništva BiH Zdenkom Lučićem, održala sastanak sa gradonačelnikom Lukavca Edinom Delićem.
Cvitanović je nakon sastanka kazao da je razgovarao o položaju Hrvata u Lukavcu te zatražio da se u gradskoj vlasti osigura mjesto za Hrvata koji bi bio „spona“ između hrvatske zajednice i gradskih struktura.
Prema njegovim riječima, Delić je načelno prihvatio da za savjetnika bude imenovana osoba koju predloži HDZ 1990.
Ovakva poruka otvorila je pitanje – zašto bi politička stranka izvan Lukavca trebala određivati ko će predstavljati Hrvate koji žive u Lukavcu i zašto je to Delić dozvolio!?
Na izjavu Cvitanovića reagovao je dopredsjedavajući Gradskog vijeća Lukavac iz reda hrvatskog naroda, Božo Tomić, poručivši:
„Nikome neću dokazivati ni ko sam ni čiji sam.“
Tomić je dodao da ne dijeli političke stavove sa onima koji veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince i negiraju činjenice o udruženom zločinačkom poduhvatu.
Posebno je zanimljivo što se priča o „položaju Hrvata“ u Lukavcu plasira iz perspektive čovjeka koji nije iz ovog grada, dok Hrvati i Bošnjaci u Lukavcu decenijama žive zajedno, rade, druže se i dijele iste svakodnevne probleme.
Teško je prihvatiti tezu da lokalnim Hrvatima treba neko sa strane da objašnjava kako žive i ko bi ih trebao predstavljati.
Hrvati Lukavca nisu ničiji politički projekat. O tome ko ih predstavlja trebali bi odlučivati –oni sami.
