Zašto se koksna peć ne smije ostaviti bez uglja?

Situacija u Koksari Lukavac postaje sve ozbiljnija nakon upozorenja radnika da bi ostavljanje koksnih peći bez uglja i kontrole moglo dovesti do teških tehničkih i ekoloških posljedica. Radnici su izašli na koksnu bateriju i poručili da peći neće gasiti, jer smatraju da bi takav potez predstavljao trajno uništenje pogona i ozbiljan rizik po okolinu.

Prema njihovim navodima, trenutno ne postoje uslovi za plansko i sigurno gašenje peći. Koksne peći ne mogu se jednostavno isključiti, jer rade na izuzetno visokim temperaturama i zahtijevaju dugotrajan i kontrolisan proces hlađenja. Ukoliko se taj proces prekine zbog nestanka uglja, dolazi do naglog pada temperature, pucanja unutrašnjih zidova peći i trajnih oštećenja koja se u praksi teško ili nikako ne mogu sanirati.

Radnici upozoravaju da bi takav scenario značio kraj proizvodnje, gubitak radnih mjesta i dugoročnu štetu za fabriku, ali i potencijalnu opasnost po okoliš i zdravlje stanovništva. Zbog toga ističu da ne žele preuzeti odgovornost za nekontrolisano gašenje sistema za koji ne postoje tehnički ni sigurnosni uslovi.

Nekontrolisano gašenje koksnih peći: Put ka ekološkoj katastrofi

Ako se koksne peći ostave bez uglja i nadzora, posljedice ne ostaju samo unutar kruga fabrike. Nekontrolisano hlađenje peći može izazvati ozbiljne tehničke kvarove, ali i otvoriti put ka ekološkoj katastrofi sa nesagledivim posljedicama.

U trenutku kada se prekine dotok uglja, proces koksovanja postaje nestabilan. U pećima ostaju zapaljivi gasovi, katranske pare i hemijska jedinjenja koja se normalno kontrolisano odvode kroz sistem. Bez pravilnog rada, ti gasovi mogu nekontrolisano izlaziti u zrak ili se zadržavati u instalacijama, što povećava rizik od curenja, zapaljenja i eksplozija.

Pucanje vatrostalnih zidova peći dodatno pogoršava situaciju. Kroz oštećenja može doći do istjecanja toksičnih materija, uključujući benzen, amonijak i druge štetne spojeve koji direktno ugrožavaju kvalitet zraka. U takvim uslovima povećava se rizik po zdravlje stanovništva, posebno u gusto naseljenim područjima u blizini postrojenja.

Nekontrolisano gašenje može dovesti i do zagađenja tla i podzemnih voda. Hemijski nusprodukti koksovanja, ukoliko se ne zbrinjavaju pravilno, mogu prodrijeti u zemlju i dugoročno kontaminirati okoliš. Posljedice takvog zagađenja mogu se osjećati godinama, čak i nakon prestanka rada fabrike.

U najgorem scenariju, kombinacija visokih temperatura, zaostalih gasova i oštećenih instalacija može dovesti do većih industrijskih incidenata, koji bi zahtijevali evakuaciju stanovništva i dugotrajnu sanaciju terena.