Na današnji dan, 26. maja 2011. godine, uhapšen je čovjek koji je godinama bio simbol straha, boli i nepravde za hiljade građana Bosne i Hercegovine – Ratko Mladić. General koji se krio gotovo deceniju i po, od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1996. godine, konačno je pronađen i priveden pravdi. Njegovo skrovište bila je kuća rođaka u vojvođanskom selu Lazarevo, gdje su ga mnogi slavili kao heroja. Danas znamo – takvih sela i gradova, gdje zločin postaje predmet glorifikacije, ima mnogo i u Srbiji i u entitetu RS.
Mladić je uhapšen na Đurđevdan, porodičnu slavu, skriven iza vrata. Nije se prerušavao kao Radovan Karadžić, ali ga je bilo teško prepoznati – stariji, fizički slomljen, pod imenom Milorad Komadić. Ipak, identitet je brzo potvrđen, a ubrzo nakon hapšenja uslijedilo je izručenje Haškom tribunalu. Ono što je potom uslijedilo bio je bolan, ali potreban proces – suđenje koje je razotkrilo razmjere zločina i donijelo konačnu pravdu u vidu doživotne kazne zatvora.
Upravo je Mladić bio taj koji je jula 1995. ušao u Srebrenicu i izgovorio riječi koje su najavile krvoproliće nezamislivih razmjera: “Ima ih toliko, prava gozba. Bit će krvi do koljena.” Nakon toga, više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka bilo je sistematski ubijeno. U genocidu koji je uslijedio, čovjek s pištoljem u ruci igrao se kasnije sa vlastitom djecom, dok mu je najdraža igra bila potapanje podmornica. Njegova kćerka Ana, koja se ubila pištoljem svoga oca, prema nekim izvorima, prije smrti postala je jedan od njegovih najglasnijih kritičara – a još nije ni znala sve o Srebrenici.
Prošle godine, porodica Ratka Mladića zatražila je njegovo puštanje na slobodu ili premještaj u Srbiju – zbog bolesti. Međutim, zahtjev je odbijen. Mladić će ostatak života provesti u zatvorskoj jedinici u Hagu, izdržavajući kaznu za najteže zločine počinjene na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Porodice žrtava, preživjeli, svjedoci i svi oni koji pamte krvave godine agresije na BiH, poručuju: “Nadamo se da će poživjeti dugo.” Dug život – da svaka godina bude podsjetnik na ono što je učinio. U međuvremenu, njegovi sljedbenici i dalje pokušavaju veličati njegova djela, negirati genocid, izokretati istinu. No, stvari se mijenjaju. Prošle godine izrečena je i prva presuda u BiH za negiranje genocida i veličanje Ratka Mladića. Ta presuda mogla bi biti okidač za niz budućih procesa.
General koji se nikada nije pokajao. General koji je u istoriji ostao upisan kao zločinac. General koji je najveća sramota zemlje kojoj je služio. Sve što preostaje jeste – da to priznaju i oni koji još uvijek zatvaraju oči pred istinom.
Poserem mu se na grob kad crkne