Dok su pijace u Bosni i Hercegovini sve bogatije sezonskim voćem i povrćem, cijene na tezgama sve češće izazivaju šok i nevjericu među kupcima. Iako proljeće donosi raznovrsniju ponudu, sve je manje onih koji si mogu priuštiti zdravu i sezonsku ishranu.
Na pijacama širom zemlje može se pronaći gotovo sve – od jagoda i trešanja do mladog krompira i paradajza. Međutim, sve češće se kupuje “na komad”, jer kilogrami postaju preskupi luksuz.
Građani: Preskupo, neizdrživo
Građani otvoreno govore o svakodnevnim borbama s rastućim cijenama.
“Preskupo je, to mogu reći. Ja, kao penzionerka, mogu sebi priuštiti kilogram nečega jer živim sama, ali ako ovako nastavi, biće vrlo teško”, kaže jedna starija sugrađanka.
“Ništa osim da je skupo – šta ću drugo reći? Ne može se izdržati”, dodaje druga.
“Zapitam se kako četvoročlana porodica preživljava. Nemoguće je da ljudi mogu opstati i zdravo se hraniti”, zaključuje treća sagovornica.
Trešnje do 18 KM, krompir “na komad”
Na nekim pijacama cijena kilograma trešanja dostiže i 18 KM, dok se korpica jagoda prodaje po cijeni od 5 do 10 KM. Jabuke dosežu i do 14 KM po kilogramu, a paradajz do 7 KM. Povrće je nešto pristupačnije – krompir i luk koštaju između 2 i 4 KM.
“Jagode i trešnje su skuplje za 20–30%, dok su krompir i luk čak malo pojeftinili”, kaže jedan prodavač.
“Ljudi kupuju po dva-tri krompira – da imaju za jedan ručak”, navodi Mersida, trgovkinja na pijaci.
Ugrožena domaća proizvodnja
Stručnjaci upozoravaju da su ovakve cijene posljedica mnogo dubljih problema – od klimatskih promjena i niskih podsticaja do uvozne zavisnosti.
“Imamo malu proizvodnju, klimatske promjene su je dodatno umanjile. Nismo konkurentni jer nemamo velike podsticaje kao uvoznici”, poručuje Nedžad Bićo iz Udruženja poljoprivrednika FBiH.
“Poljoprivrednik dobija malo, a građanin plaća puno. To vodi ka gašenju domaće proizvodnje i dodatnom rastu cijena”, upozorava ekonomista Igor Gavran.
Voće i povrće – luksuz na tanjiru
Sve veći broj građana ne može si priuštiti svakodnevnu konzumaciju svježeg voća i povrća. Tržište diktira tempo, a luksuz se – umjesto automobila i putovanja – sve više mjeri sadržajem tanjira.
Domaći proizvođači, trgovci i potrošači – svi su pogođeni. Ako se ne uvede sistemska podrška i zaštita domaće proizvodnje, zdrav obrok postaće privilegija malobrojnih.
