Džungla-style: Lukavac, gdje se trava kosi traktorom

Dok se mnogi gradovi u Bosni i Hercegovini trude održavati uredne parkove i gradske površine, Lukavac kao da ide u suprotnom pravcu – pravcu prirodnog rezervata. Naime, u posljednje vrijeme sve je očitije da gradska trava uživa poseban status – raste slobodno, neometano, kao da je zaštićena vrsta.

JP RAD d.o.o. Lukavac, nadležno za održavanje zelenih površina, očito je odlučilo da kosidba ne mora biti redovna, nego – kad se sjetimo. Rezultat? Travnjaci koji više podsjećaju na prerije, parkovi koji su idealni za skrivanje, a ivičnjaci potpuno prekriveni zelenilom koje ni vozači ni pješaci više ne prepoznaju kao urbani ambijent.

Kada trava preraste koljena i počne se približavati struku, tada – kao u nekoj epizodi iz ruralnog sitcoma – na scenu stupa mali poljoprivredni traktor sa dodatkom kosilice. Umjesto opreme i profesionalnih alata za održavanje urbanih zelenih površina, Lukavac sređuju dva uposlenika od gotovo njih 200, jedan za traktorom, drugi sa trimerom.

I tako dok se traktorom kosi trava, stariji građani prisjećaju se sela, mlađi izvlače telefone da snime sadržaj za TikTok, a turisti – ako kojim čudom naiđu – misle da su došli na poljoprivredni sajam.

Naravno, ovakav način održavanja nije praksa u gradovima. Niti je prihvatljiv. Redovno košenje trave ne bi smjelo biti luksuz, već osnovna komunalna usluga. Umjesto da Lukavac bude uredan, a zelene površine budu njegov ponos, što je oduvijek i bila praksa, posljednjih mjeseci to je samo pusta uspomena.

Građani s pravom postavljaju pitanje: ima li plan i raspored? Postoji li sistem? Ili ćemo i dalje svake godine gledati traktor kako kratkoročno spašava grad od “prirodne katastrofe” – trave?

Dok se konačno ne oglase iz JP RAD-a, koji ponavljamo, zapošljava gotovo 200 uposlenika, preporuka za građane: ako vidite visoku travu, nemojte se brinuti – to nije zapuštenost, to je dio koncepta “urbane divljine” kakvu samo Lukavac može ponuditi.