Udruženje poslodavaca općine Lukavac uputilo je zvaničan zahtjev Gradskom vijeću Lukavca za ukidanje komunalne takse za istaknutu firmu, ističući da se radi o neustavnom nametu:
-Ustavni sud je jasno naveo da nema javnog interesa koji bi opravdao ovu vrstu nameta, jer lokalne vlasti ne pružaju nikakvu uslugu u vezi sa postavljanjem firme, niti nastaju bilo kakvi troškovi organima vlasti zbog toga. Time je ustanovljeno da obavezivanje pravnih i fizičkih lica na plaćanje ove takse predstavlja povredu prava na imovinu, garantovanog Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Pored pomenute Odluke Ustavnog suda, postoje i druge presude Kantonalnih sudova, kao i odluke pojedinih Gradova i Općina o ukidanju ove komunalne takse, piše u dopisu poslanom na više adresa.
Ukoliko Gradsko vijeće ne povuče odluku o naplati komunalne naknade za isticanje reklame, poslodavci će pokrenuti tužbe i tražiti mišljenje Kantonalnog, a zatim Ustavnog suda FBiH.
Pored ovog, Udruženje poslodavaca Lukavac uputilo je zahtjev za povlačenje tačke br. 8 sa dnevnog reda sjednice Gradskog vijeća – Razmatranje i davanje saglasnosti na cijene usluga odvoza komunalnog otpada za privredne subjekte.
-Na osnovu uvida u odluku NO JP RAD d.o.o. Lukavac od 28.01.2025. a koja se tiče utvrđivanja cijena usluga komunalnog otpada za privredne subjekte, šaljemo zahtjev da se tačka povuče sa dnevnog reda, a nova odluka donese uz konsulaticije sa predstavnicima Udruženja privrednika i samostalnih poslodavaca grada Lukavca.
-Odluka diskriminatorno razmatra kvadraturu objekata, iako ta veličina ne može biti stvarni pokazatelj količine otpada. Ne postoji linearna ili bilo kakva druga funkcionalna veza između kvadrature objekata i količine komunalnog otpada. Jedini razlog za ovakvu klasifikaciju može biti okvirna procjena platežne moći privrednog subjekta, što smatramo neopravdanim i neprimjerenim. Odluka je diskriminatorna jer gotovo proizvoljno razmatra vrstu djelatnosti, a ne stvarnu količinu otpada. Tako imamo slučaj da npr. Notarska kancelarija treba da plaća komunalnu uslugu po jednom cjenovniku, dok npr. Instituti plaćaju po drugoj cijeni, iako u odluci nije prezentovano tehničko objašnjenje i razlog takvog obračuna.
-Postoji ogromna nelogičnost u načinu određivanja cijene komunalnih usluga za privredne subjekte koji u svom poslovanju koriste objekte velikih površina, a poslovanje obavljaju sa relativno malim brojem uposlenika. Proizvodni objekti bi od sada plaćali cijenu komunalne usluge koja je u linearnoj vezi sa kvadraturom objekata, što će dovesti do ogromnih, nelogičnih i nesprovodivih obaveza za ovu vrstu komunalne usluge. Na primjerima skladišnih prostora je ova nelogičnost još izraženija, jer takvi objekti u pravilu koriste velike objekte uz mali broj uposlenika i malu produkciju komunalnog otpada.
-Na primjeru kompanije sa skladišnom halom od 2.000,00 m2 koja broji 10ak uposlenika, to bi rezultiralo cijenom komunalne usluge od 500,00 KM mjesečno, dok bi stvarna produkcija komunalnog otpada bila minorna i odgovarala bi jednom većem domaćinstvu.
-Smatramo da čak i u slučaju da cjenovnik formirate na osnovu tih faktora, mora postojati mogućnost plaćanja usluge prema stvarnim količinama komunalnog otpada. Svi normativi i zakonske regulative kako u našoj državi tako i u EU štite potrošače u tom smislu. Cjenovnik po kome se plaća usluga mora biti u direktnoj vezi sa količinom isporučene usluge, tim više što se radi o obaveznoj usluzi i ugovoru koji je nametnut svakom privrednom subjektu. Apelujemo da uvažite naše prigovore, te da sistematski pristupite izradi nove odluke koja će biti u skladu sa zakonima koji definišu prava potrošača.
