U sjećanje na Esada Fatušića: Posljednji razgovor sa Fatketom

23. Oktobra 2023. godine u 86. godini napustio nas je Esad Fatušić Fatke. Jučer je održana dženaza, a oproštajni govor pripremio je naš Mihad Sakić. U nastavku pročitajte “Posljednji razgovor sa Fatketom”, obavljen 25. oktobra 2023. godine u 16 sati.

IN MEMORIAM

Lukavac, 25. oktobar, 2023.godine u 16:00 sati; ispred zgrade Seljanka II u ulici 9. Maja

Poštovani prijatelji  Našeg Fatketa, danas se opraštamo sa fudbalskom Legendom , grada Lukavca i Bosne i Hercegovine.

Na početku ovog obraćanja , upućujem riječi saučešća u bolu njegovim najdražima: supruzi Sabiri, kćerki Amini, sestri Hasiji, sestriću Samiru, sestričnama Melihi i Nasihi, bratični Amiri i ostalima članovima njegove familije te brojnim prijateljima i poštovaocima lika i djela Esada Fatušića – Fatketa.

Rođen je u Puračiću . Potomak je stare puračićke familije Fatušića. Djetinjstvo i prve fudbalske igre je ostvario u matičnom FK „Mladost“ Puračić. Bila je to prva uspješna generacija fudbalera „Mladosti“ koja je ovaj klub uvela u tadašnju Podsaveznu ligu Tuzla. Esad, te 1955. godine nije bio punoljetan , ali je igrajući sa braćom Bilanović (Zdravko i Branko), Bracom Blagojevićem, Ismetom, Fuadom, Pašagom i Džemom Fatušićem, Galibom Tufekčićem, Ibrahimom i Kasimom Sakićem, vrlo brzo je postao vodeći igrač „Mladosti“.

Već naredne fudbalske sezone je standardni član prve postave FK „Radnički „ Lukavac.

Bila je to renesansna generacija ovog kluba u kojoj je Fatke igrao sa : Zlatkom Alićem, Mehom Ohranovićem, Vladom Kubičekom, Munibom Kavarom – Memićem, Acom Mazrekuom, Salkom Prcićem, Lutvom Ramićem,  Brankom – Bobekom Vajandom i drugim u to vrijeme važnim i popularnim lukavačkim fudbalerima.

Fatketove sjajne partije u dresu „Radničkog“ su privukle pažnju mnogih klubova ,tadašnjih YU drugoligaša i prvoligaških ekipa. Tuzlanska „Sloboda“ je pokazala najveći interes za dovođenje tada najboljeg igrača „ Radničkog“ u svoje redove. Baš te 1962. godine „Sloboda „ se vratila u Prvu Saveznu  ligu Jugoslavije. Esad Fatušić je postao stalni  igrač prvoligaša sa Tušnja.  Igrao je u timu sa asovima fudbala kakvi su bili, Adem Dugalić, Momo Radović,Nazif Šehić, Mihalj  Mesaroš, Aleksandar Ivoš, Dragoljub Šijački, i drugima iz te postave FK „ Sloboda“ Tuzla.

Neki od Fatketovih prijatelja ( dr. Edhem Muftić ) se rado prisjete njegove partije na Beogradskom stadionu „ Karaburma“ iz 1963/64 sezone , u kojoj je „Sloboda „ igrala protiv FK“Crvena Zvezda“. Fatke je tada bio strijelac izjednačujućeg  gola za svoj tim. Utakmica se igrala na pomenutom stadionu , jer se tih godina gradila čuvena „Zvezdina Marakana“. Beograđani su slavili pobjedu rezultatom 2:1, ali je , objektivna publika burnim aplauzom pozdravila efektni gol Esada Fatušića.

U „Slobodi „ je proveo 2-3 sezone, da bi potom postao član FK „Bosna“ Visoko, od 1964. do 1967.godine. Visočani su tih godina bili jedna od najboljih Jugoslovenskih drugoligaša. Imali su dobro organizovan klub te uspijevali da u svoje redove dovode poznate i kvalitetne igrače. Fatke je bio jedan od najboljih igrača FK „Bosna“.

Zahvaljujući dobrim igrama u dresu Visočana, Fatke je postao zanimljiv i klubovima iz drugih država. Imao je nekoliko ponuda za nastavak karijere  u inostranstvu. Odlučio se za turski klub „Hadžetepe“ iz Ankare za koji je odigrao dosta dobrih partija u vremenu od 1967. – 1969. godine.

Po završetku svoje igračke karijere, vratio se rodni Puračić. Nakon toga je započeo svoj radni angažman u Lukavačkoj privredi. Fudbal je i dalje ostao njegova najvažnija „sporedna“ zanimacija. Počeo se baviti trenerskim poslom u svojim klubovima u“Mladosti“ i „Radničkom“. Radeći u tandemu sa Budimirom Vidovićem u puračićkom klubu. Za nekoliko sezona , njihov tim je ostvario velike sportske rezultate, te je iz Tuzlanskog Podsaveza postao članom  Zonske lige Sjeveroistočne Bosne, a narednih sezona i članom  Regionalne i Republičko – Regionalne lige Bosne i Hercegovine.

Zanimljivo je, da kao trener u FK „Mladost“ znao biti i registrovani igrač te u važnim utakmicama odigrati poluvrijeme, ili dvadesetak minuta, te biti ključni igrač. Postizao je golove koje stariji navijači ovog kluba pominju ,kada se prisjete tih romantičarskih vremena kluba sa „Meraja“. Kasnije, je jedno vrijeme proveo u ulozi trenera – savjetnika u FK „Radnički“ Lukavac. Tih godina ,lukavačku momčad su uglavnom vodili poznati fudbalski asovi  Kasim Alibegović, Bego Isić i Mesud Nalić.

U sezoni 1989/90 najpoznatiji lukavački klub postao je članom  Republičko – Pokrajinske lige, koja je tada ,u vrlo jakoj konkurenciji predstavljala Treću Ligu Jugoslavije. Svakako da u ovom velikom sportskom rezultatu ima zasluga i Esada Fatušića.

Svoj, radnički –  radni vijek, najviše  je proveo radeći u Fabrici cementa Lukavac. Bio je vrijedan i uzoran radnik. Radeći u Cemetari svoje slobodno vrijeme je rado poklanjao fudbalu. Ovoga puta u ulozi vođe i igrača malofudbalske ekipe ,koja je pored rekreativnog imala svoje brojne uspješne utakmice na različitim turnirima, radničkim sportskim igrama  Cementaša diljem Jugoslavije. Naravno Fatke je bio i ostao idol svojim saigračima i brojnim kolegama iz drugih ekipa.

Nakon odlaska u zasluženu penziju i dalje se rekreativno bavio fudbalom, većinom savjetodavno. Mnogi treneri, igrači i navijači mogli su dosta toga naučiti od ovog Velemajstora fudbala. Njegove bravure, finte, driblinzi, slobodnjaci, pasovi i druga fudbalsk umijeća će ostati u trajnom sjećanju na Fatketa,Legendu lukavačkog i bosanskohercegovačkog fudbala.

Nažalost posljednjih nekoliko godina bio je bolestan. Često zaboravljen od mnogih. Uz njega su do posljednjeg trenutka bile kćerka Amina i supruga Sabira. Nažalost, Naš Fatke je  preminuo. Ostat će brojna sjećanja na njegova fudbalska a prije svega ljudska ostvarenja. Bio je to čovjek vedrog duha i pozitvne energije, koja je zračila optimizmom. Svakako da bi se o Esadu Fatušiću, mogle napisati knjige. Ali sa ovih nekoliko podsjećajućih rečenica, činimo skromno djelo, prilikom ovog  – posljednjeg susreta sa čovjekom koji je zadužio naš fudbal i Grad Lukavac.
 
Esadu Fatušiću – Fatketu , hvala  za sva nezaboravna fudbalska i ljudska djela. Neka mu je vječiti rahmet i mir. Njegujmo sjećanja na Fatketa fudbalera, trenera i  dobrog čovjeka!

Lukavac, 25.10.2023 godine.
Zabilježio, Mihad Sakić